Otkriven najstariji runasti kamen koji datira iz Norveške
Uvod
Nedavno otkriće na arheološkom lokalitetu u Norveškoj može promijeniti naše razumijevanje runskog pisma. Naime, istraživači su pronašli najstariji runasti kamen koji je pouzdano datiran, a koji pruža fascinantne uvide u početke ovih drevnih znakova. Ovaj kamen, star između 50. pr. Kr. i 275. n. e., otkriven je na groblju, a zanimljivo je da neki od natpisa sugeriraju da su rune možda napisale žene.
Što su rune?
Rune predstavljaju rani germanski sustav pisanja koji se koristio prije prihvaćanja latiničnog pisma. Ovaj sustav bio je široko rasprostranjen diljem Skandinavije i drugih dijelova Sjeverne Europe sve do kraja doba Vikinga. Iako su Vikingi koristili runsku abecedu poznatu kao mladiji futhark, raniji primjeri, koji prethode nastanku te ratničke kulture, obično su pisani starijim futharkom.
Veza s drevnim vremenima
Stariji futhark, koji je bio u upotrebi sve do otprilike 700. n. e., ostaje enigma. Istraživači još uvijek nisu sigurni kada, kako i gdje je ovaj sustav pisanja prvi put nastao. Prije ovog otkrića, najstariji poznati primjeri pronađeni su na kostima češlja i željeznom nožu u Danskoj, koji datiraju iz sredine drugog stoljeća n. e.
Otkrivenje u Norveškoj
Istražujući arheološki lokalitet Svingerud u Holeu, istraživači su naišli na zagonetne natpise na komadima pješčara iz više grobova. Spojivši ove fragmente, autori studije primijetili su da se mnogi od njih uklapaju kao slagalica, što sugerira da su zapravo dio jednog originalnog kamena koji je razbijen i raspoređen među više grobova. Datiranje kremiranih ljudskih ostataka i ugljena iz ovih grobova pokazalo je da pripadaju osobama koje su umrle tijekom Rimske željezne dobi.
Analiza natpisa
„Okvir datiranja je relativno širok, ali svejedno čini fragmente iz Holea najstarijim poznatim arheološki datiranim runastim kamenom“, navode istraživači. Analizom oznaka na drevnom kamenu, autori objašnjavaju da su „neke prepoznatljive kao rune; dok druge mogu biti ornamentalne ili imitirane i stilizirane skripte.“ Različiti fragmenti prikazuju raznolik spektar prepoznatljivih i nejasnih oznaka koje su mogle biti stvorene od strane različitih osoba u različitim vremenima.
Primjena i značenje
Jedna od mogućnosti je da je kamen prvotno korišten za obilježavanje jedne sahrane, a kasnije razbijen i raspoređen među razne grobove. Istraživači ističu kako, iako je kamen očito povezan s grobovima, ostaje „nepoznato kako i zašto je došlo do fragmentacije i kada su nastali natpisi.“
Dr. Kristel Zilmer, autorica studije, komentirala je ovo intrigantno otkriće i istaknula da su „runasti kamenovi vjerojatno imali i ceremonijalne i praktične svrhe.”
Mogućnost ženskog udjela
Među iznenađujućim otkrićima nalazi se i serija runa koja spominje „idiberug“, što bi moglo biti ime žene. Ovaj natpis, čini se, također se odnosi na čin rezbarenja runa, što bi moglo ukazivati da su rune izradila ova žena. Ako se to potvrdi, to bi predstavljalo najstariji poznati primjer runa koje je inskribirala žena, iako autori studije naglašavaju da su ove pretpostavke „hipotetske u ovom trenutku.“
Zaključak
Završne spoznaje o ovom otkriću otvaraju nova pitanja o ulozi žena u drevnom runskom pisanju i simbolizmu koji su ove rune nosile. Ova studija, objavljena u časopisu Antiquity, postavlja temelje za daljnja istraživanja i analize runskog pisma i njegovog značaja kroz povijest.
