Užasni Eksperiment: “Monster Study” i Njegove Posljedice
Jedan od najtragičnijih eksperimenata u ljudskoj povijesti je “Monster Study”, koji su proveli američki psiholozi Wendell Johnson, Mary Tudor i njihov tim. Ovi istraživači pokušali su namjerno omalovažiti grupu siročadi kako bi inducirali mucanje.
Kontekst i Teorija
Johnson je vjerovao da ukazivanje na nesigurnosti i ponavljanja u dječjem govoru može samo po sebi uzrokovati mucanje. Smatrao je da izlaganje uobičajenim prekidima u govoru djece – bilo kroz dijagnozu ili neverbalne reakcije – može igrati ključnu ulogu u nastanku i jačanju ovog problema.
- Izvorni eksperiment je proveo 1939. godine.
- Tim je izabrao 22 siročadi iz Doma za siročad vojnika i mornara u Davenportu, Iowa.
- Od tog broja, 10 djece je već bilo označeno kao mucavci prije dolaska psihologa.
- Preostalih 12 djece smatralo se da imaju normalne govorne obrasce.
Eksperiment i Etika
Djeca su podijeljena u manje grupe. Petorici djece koja su bila označena kao mucavci uklonjeno je to zvanje kako bi se vidjelo hoće li se njihov govor poboljšati. Ostalih pet nastavilo je s etiketom mucanja. No, najproblematičniji aspekt eksperimenta bilo je ponašanje prema djeci bez problema s govorom. Šestero djece je pohvaljeno za svoje govorne sposobnosti i označeno kao “normalni govornici”, dok su ostali dobili etiketu mucanja.
Mary Tudor, jedna od istraživača, opisuje kako su djeca obaviještena da tipično prekidanje njihovog govora ukazuje na to da su oni mucavci. Tijekom sesija koje su trajale od siječnja do kraja svibnja, Tudor je posjećivala djecu, reagirajući na njihov govor na temelju grupe kojoj su pripadala.
Posljedice Eksperimenta
Iako je eksperiment na površini izgledao kao uspjeh, jer su djeca bez prethodnih poteškoća počela razvijati problem s govorom, glavna posljedica bila je njihova anksioznost oko vlastitog govora, a ne stvarno razvoj mucanja. Učinkovitost njihovog govora nije se značajno mijenjala. Kako je Tudor zabilježila, “Izgledali su kao mucavci. Govorili su normalno.” Jedno od djece prestalo je govoriti, čak i svom najboljem prijatelju.
Dugoročne Posljedice
Učinci ovog eksperimenta bili su dugotrajni. Učenici su zabilježili pad učinka u školi, a njihova ponašanja bila su potisnuta, bilo kroz anksioznost ili razvijeno mucanje. Na kraju, isplaćeno je 1 milijun dolara sudionicima, no to nije u potpunosti popravilo štetu koja je učinjena. Mary Nixon, jedna od sudionica, bila je izričita: “Samo mi je uništilo život. Više ne mogu razgovarati.”
Zaključak
“Monster Study” je tragičan primjer etičkih propusta u psihološkim istraživanjima koji su imali dugoročne posljedice na djecu. Ovaj slučaj nas podsjeća na važnost etičkog pristupa u istraživanjima koja uključuju ljudske subjekte, posebno ranjive skupine poput djece.
