Smrt u Modernom Doba: Kako Pristupamo Mortalitetskoj Svijesti
U današnjem svijetu može se reći da je smrt postala sanitarizirana pojava. Ovaj koncept, od kojeg se mnogi od nas odmiču, često postaje stvaran tek kada se suočimo s gubitkom bliske osobe. Čak i tada, tuga koju doživljavamo često je na distanci od onih koji su preminuli. U viktorijanskoj eri, s pojavom fotografije, započela je nova tradicija poznata kao memento mori, gdje su nedavno preminuli pozirali za posmrtne portrete. Iako se to može činiti čudnim, postavlja se pitanje: je li to bilo zdravo?
Razumijevanje Mortalitetske Svijesti
Svijest o smrti, poznata kao mortalitetska salijentnost, ključni je koncept u teoriji upravljanja terorom. Ova teorija sugerira da smo kao ljudi biološki predisponirani za samoodržanje, no istovremeno smo dovoljno pametni da shvatimo da je smrt neizbježna. Povezivanje ovih dviju ideja može uzrokovati paralizirajući strah. Kako bismo mogli funkcionirati s ovim znanjem, teorija predlaže da se oslanjamo na kulturu i samopouzdanje. Kultura nam pruža osjećaj trajnosti, dok nam samopouzdanje pomaže da se osjećamo kao da koristimo najbolje od vremena koje imamo.
Istraživanja Mortalitetske Salijentnosti
Do sada su provedena brojna istraživanja o mortalitetskoj salijentnosti. U pregledu iz 2010. godine istražena su dva desetljeća načina na koji je ovaj fenomen utjecao na ponašanje i uvjerenja ljudi. “Ideja o smrti, strah od nje, progon je ljudske životinje kao ništa drugo; to je osnovni pokretač ljudske aktivnosti – aktivnosti koja je u velikoj mjeri osmišljena kako bi se izbjegla fatalnost smrti”, rekao je Ernest Becker 1973. godine. Kako se ovaj osnovni pokretač manifestira u našim životima?
Analiza je potvrdila da je mortalitetska salijentnost doista pokretač ljudskog ponašanja i kognitivnih procesa, s dugotrajnim posljedicama za nas. Ovaj utjecaj može biti negativan i obramben, ali može imati i pozitivne strane. Primjeri podsjećanja na smrt dolaze u različitim oblicima, a istraživanja su pokazala da suočavanje s iskustvima bliske smrti može voditi pozitivnom rastu.
Manje Uobičajeni Pristupi Petnje Smrti
Prikupljanje oko Bake June za posljednju selfie fotografiju može se činiti čudnim, no viktorijanski memento mori mogao je imati svoje dobre strane. Fotografija je tada bila nova umjetnost, a mrtvi subjekt često je bio vrlo fotogeničan zbog dugih ekspozicija. Preminuli su mogli biti pozirani s omiljenim predmetima, obučeni u najbolju odjeću, a nije bilo neuobičajeno da je fotografija prva i posljednja koju su ikada snimili.
Memento Mori u Modernom Vremenu
Memento mori nije izumrlo; ovo je praksa koja se potiče u nekim bolničkim okruženjima, posebno kod roditelja koji su izgubili dijete. U knjizi Roditeljska Tuga i Memento Mori Fotografía autori Cybele Blood i Joanne Cacciatore istražuju pripovijest, značenje, kulturu i kontekst modernog memento mori. Njihova istraživanja pokazala su da za neke roditelje, fotografije umrlog djeteta doprinose psihološkom blagostanju, ritualiziraju ponašanja i stvaraju smisao.
Ovdje se odražavaju teme iz odgovora ispitanika koji su govorili o počastima i častima, kao i o tome kako je ovaj događaj doveo do zbližavanja obitelji ili značajnih promjena u životu, poput promjene karijere. Kao što teorija upravljanja terorom sugerira, za neke, suočavanje sa smrću drugih i kolektivna mortalnost može biti motivator za promjene.
Zaključak: Smrt kao Izvor Inspiracije
Ne postoji jedinstveni, znanstveno dokazani način suočavanja s mortalnošću. No, iskustvo smrti, čak i izdaleka, može nas udaljiti od nekih život afirmirajućih utjecaja mortalitetske salijentnosti. Razumijevanje i suočavanje s tim konceptom može nam pomoći da živimo puniji život, prihvaćajući prolaznost i važnost trenutaka koje provodimo s voljenima.
