Nasljeđe Denisovana: Kako su naši preci oblikovali ljudski genom
Kroz povijest, naši drevni preci nisu bili izbirljivi kada je riječ o izboru partnera, a tragovi njihovih pretpovijesnih sklonosti mogu se primijetiti u ljudskim genomima širom svijeta danas. Među našim prvim romantičnim osvajanjima bili su i Denisovci, a istraživači sada vjeruju da smo se ukrštali s najmanje tri odvojene populacije ovog davno izumrlog roda.
Neobična činjenica o evoluciji
Kao što je izjavila autorica studije, dr. Linda Ongaro: “Uobičajena zabluda je da je čovjek evoluirao naglo i uredno iz jednog zajedničkog predaka, no što više saznajemo, sve više shvaćamo da je križanje s različitim hominidima bilo učestalo i da je oblikovalo ljude kakvi smo danas.” Denisovci su, na primjer, postali poznati modernoj znanosti 2010. kada je njihov genom sekvencioniran iz jednog prsta pronađenog u Denisovoj spilji u Altaj planinama u Sibiru. Znanstvenici su prvotno smatrali da samo Papuanci nose tragove Denisovog DNK, s do 5 posto njihovog genoma koji je naslijeđen od ovih drevnih hominida.
Genetski utjecaji Denisovana na moderne ljude
Međutim, kasnija istraživanja su pokazala da se manji udjeli Denisovog genetskog materijala mogu pronaći i u istočnoažijskim, južnoazijskim te autohtonim američkim populacijama. Godinama se vjerovalo da je jedan davni susret doveo do uvođenja ovih Denisovih gena u moderni ljudski genom, no pregleda svih dostupnih dokaza, Ongaro i njeni kolege su došli do zaključka da se moglo dogoditi nekoliko susreta. “Za razliku od ostataka Neandertalaca, fosilni rekord Denisovaca sastoji se samo od tog prsta, čeljusti, zuba i fragmenata lubanje,” izjavila je Ongaro.
- Genetski podaci ukazuju na najmanje tri prošla događaja u kojima su geni iz različitih populacija Denisovaca ušli u genetski potpis modernih ljudi.
- Izvori pokazuju da su se izvorni Denisovci iz Altaja počeli fragmentirati u više linija između 409.000 i 222.000 godina unazad.
- Najstarije od ovih populacija mogle su se ukrštati s drevnim precima današnjih Istočnih Azijata.
Genetske prilagodbe Denisovana
Interesantno je da su Denisovci došli u Euroaziju stotinama tisuća godina prije modernih ljudi, već su razvili niz genetskih prilagodbi koje su im omogućile opstanak u različitim teškim uvjetima, od visoko planinskih visoravni do hladnih stepa. Križanjem s njima, Homo sapiens je očito preuzeo nekoliko ovih povoljnih gena. “Među njima je genetska lokus koja omogućava toleranciju na hipoksiju, odnosno niske razine kisika, što ima smisla s obzirom na to da se može primijetiti kod tibetskih populacija,” rekla je Ongaro.
Ovaj specifični gen poznat je kao EPAS1 lokus, a može se pratiti do grupe Denisovaca koja se miješala s Istočnim Azijatima. “Još jedan primjer adaptivne introgresije povezan je s metabolizmom lipida kod Inuitâ iz Grenlanda, koji imaju visoko divergentni haplotip u regiji TBX15/WARS2, što je vjerojatno uvedeno u moderni ljudski genetski bazen putem križanja s Denisovcima,” pišu autori studije. Prema Ongaro, ova genetska prilagodba utječe na način na koji tijelo razgrađuje masti, što na kraju “osigurava toplinu kada je stimulirano hladnoćom, što predstavlja prednost za Inuit populacije u Arktiku.”
Zaključak
Ova studija objavljena u časopisu Nature Genetics pruža fascinantan uvid u složenu povijest ljudske evolucije i prodor Denisovaca u naš genetski makeup. Svaka nova saznanja pomažu nam bolje razumjeti kako su se naši preci ukrštali i prilagođavali, što je na kraju rezultiralo zanimljivom genetskom raznolikošću koju danas posjedujemo.
