Otkriće o biljnoj obitelji koja je preživjela dinosaure
Obitelj biljaka koja nam daje dragocjene plodove poput rajčica, krumpira, popularnih začina, pa čak i kave, koegzistirala je s dinosaurima, otkriva jedno fosilno otkriće. Iako to ne znači da su te specifične biljke postojale u razdoblju krede, barem jedan njihov predak preživio je događaj izumiranja KT. Ova fascinantna otkrića bacaju novo svjetlo na evoluciju biljaka koje su ključne za našu prehranu.
Raznolikost lamiida
Superfamilija cvjetnica poznata kao lamiidi obuhvaća procijenjenih 40.000 vrsta, a teško je zamisliti život bez njihovih brojnih doprinosa našoj prehrani. Njihova raznolikost je zapanjujuća, od impozantnih drveća koja se koriste za drvo do mesoždera poput mokraćne mahovine. Ova raznolikost ukazuje na starost lamiida, ali botanici nisu bili sigurni jesu li se pojavili u Novom svijetu nakon katastrofe uzrokovane udarom Chicxuluba ili su možda stariji.
Pet godina pretraživanja
Dr. Brian Atkinson s Sveučilišta Kansas proveo je sedam godina pokušavajući razjasniti ovo pitanje kada mu je sugerirano da pogleda zbirku u Muzeju prirodne povijesti Sierra College. Tamo je otkrio zlatnu žilu fosilnih biljaka iskopanih 1990-ih, prije izgradnje stambenog kompleksa blizu Sacramenta. U novom radu izvještava da je vrhunac te zbirke plod iz prašume koji razrješava njegovu potragu.
Povezivanje s prošlošću
“Fosil pripada grupi liana, što su drvenaste vinove loze koje dodaju strukturalnu složenost prašumama,” izjavio je Atkinson. Njihovo postojanje pokazuje da su kalifornijske prašume u razdoblju krede bile slične današnjim po raznolikosti biljnih niša. To je pitanje koje zanima paleobotaničare jer, kako Atkinson naglašava; “To je vrijeme kada se šume prelaze iz dominacije gimnosperma poput čempresa u dominaciju cvjetnica.”
Revolucija u razumijevanju
Atkinson je smjestio uzorak u rod Palaeophytocrene te mu dao vrstu chicoensis, prema geološkoj formaciji u kojoj je pronađen. Otkriće još jednom potvrđuje kako mnoge važne fosile često prolazimo nezapaženo u žurbi da ih izvadimo iz tla, a katkad i desetljećima nakon toga. Iako je plod širok samo 1.3 centimetra (0.5 inča), lako je razumjeti zašto je prošao nezapaženo od strane ne stručnjaka. Također, bio je to kompresioni fosil, što je predstavljalo dodatni izazov za Atkinsona.
Budućnost i klimatske promjene
Ipak, Atkinson je uvjeren da udubine na njegovoj površini označavaju da pripada obitelji Icacinaceae, odjeljku Lamiideae. Fosili biljaka često su još oskudniji od onih životinja. Nemamo pojma je li jedan lamiid preživio mrak nakon sudara asteroida ili je preživjelo mnogo njih. Ipak, ako je Atkinsonova procjena P. chicosensis ispravna, sada znamo mnogo više o podrijetlu lamiida nego prije.
Bez obzira na to koliko volimo čips od krumpira, rajčicu na svemu i članove obitelji peršuna, kadulje, ružmarina i timijana, njihovo podrijetlo može se činiti manje važnim u svakodnevnom životu. No, Atkinson ističe; “Moje istraživanje uključuje razumijevanje dubokog vremena kako bismo bolje pomirili kako je moderna bioraznolikost nastala – i potencijalno kako će se nositi s klimatskim promjenama.”
Završna misao
Što više saznamo o posljednjem masovnom izumiranju, to se bolje možemo pripremiti za ono prema kojem, osim iznenadne promjene kursa, idemo. Ova otkrića pružaju neprocjenjiv uvid u evolucijske procese tijela koja oblikuju našu prehranu, a rad dr. Atkinsona objavljen je u časopisu Nature Plants.
