Kako Giraffe Komuniciraju: Tajna Njihove Tihe Zvukovne Raznolikosti
Unatoč svojoj nevjerojatnoj veličini i zajedničkom načinu života, poznato je da giraffe nisu osobito razgovorljive životinje. Zapravo, većinu vremena su prilično tihe. Ipak, ovi nežni divovi povremeno proizvode zvukove, i to baš onakve kakve ne biste očekivali. Prije nego što zaronimo u složenosti zvukovne komunikacije giraffa, važno je napomenuti da postoji anegdotski materijal koji sugerira da giraffe zapravo proizvode zvukove, no još nije utvrđeno koriste li ih za komunikaciju.
Zvučna Složenost Giraffa
Giraffe su poznate po tome što su s vremena na vrijeme snorila, hrkala, šištala, pa čak i mućkala, ali slušati te zvukove je izuzetno rijetko. Umjesto toga, čini se da ovi visoki introverti preferiraju složeniji oblik dijaloga. Zbog svoje iznimno tihe prirode, mnoga istraživanja o zvukovnoj komunikaciji giraffa pretpostavljaju da diljem Afrike, poput slonova i nekih velikih mačaka, koriste infrasonične zvukove za međusobnu komunikaciju.
Što je Infrasonična Komunikacija?
Infrasonični zvukovi su oni koji se stvaraju na frekvencijama ispod praga ljudskog sluha, tj. ispod 20 hertza. Smatra se da infrasonična komunikacija dolazi iz spektra između 1.5 hertza i 20 hertza. Godine 2013. objavljena su dugotrajna istraživanja koja tvrde da giraffe proizvode infrasonične zvukove koristeći Helmholtzovu rezonancu – poput puhanja preko vrata boce. Tijekom promatranja, istraživači su primijetili kako giraffe proizvode i čujne i nečujne zvukove koji su se podudarali s pokretima njihova vrata i glave, što sugerira da su ti zvukovi oblik namjerne komunikacije.
Izazovne Strukture Giraffinih Grla
Međutim, zbog svoje izražene dužine vrata, giraffe se možda radije odlučuju za šutnju. Iako giraffe posjeduju larinks, njihova mala kapacitet pluća i uska dušnica otežavaju proizvodnju dovoljno zraka za vibriranje vokalnih žica. Uz to, zrak mora putovati između 2 i 2.4 metara niz njihovo dugačko vrat, što čini lažne zvukove teže za proizvoditi.
Protivrečja istraživanja
S druge strane, zanimljivo je da je 2015. godine objavljeno istraživanje koje sugerira da giraffe zapravo ne koriste infrasonične zvukove, ili barem ne često. Umjesto toga, istraživanje provedeno u tri europska zoološka vrta prikupilo je više od 947 sati audio snimki. Analizom akustičnih signala, tim nije pronašao dokaze za infrasoničnu komunikaciju, ali je uočio da giraffe koriste umirujuće humove za komunikaciju unutar svoje čopora.
- Ukupno je zabilježeno 65 harmoničnih, dugotrajnih i frekvencijski moduliranih humova u noćnim satima.
- Prosječna frekvencija ovih zvukova bila je 92.01 hertza.
Iako nije jasno što ti humovi komuniciraju, znanstvenici spekuliraju da giraffe možda koriste vizualnu komunikaciju tijekom dana, prelazeći na zvučnu komunikaciju noću kada je njihov vid ograničen. No, velika suprotstavljenost u istraživanjima o komunikaciji giraffa zahtijeva daljnju analizu, stoga još uvijek nemamo definitivan odgovor na pitanje: “Što giraffe kažu?”
Zaključak
Bez obzira na njihovu tišinu, giraffe nude fascinantan uvid u kompleksnost životinjske komunikacije. Njihova sposobnost potencijalne infrasonične ili noćne verbalne komunikacije otvara vrata novim istraživanjima i saznanjima o životinjama koje se čine poznatima, ali uvijek iznenađuju. Ostaje nam samo pratiti nova otkrića i nadati se da ćemo u budućnosti čuti više o ovim veličanstvenim bićima.
