COVID-19 i Opasnosti od Novih Infektivnih Bolesti
COVID-19 se iznenada pojavio, brzo se proširio i odnio milijune života širom svijeta. Od tada je postalo očito da mnogi ljudi strahuju od sljedeće velike infektivne bolesti, bez obzira na to je li riječ o virusu, bakteriji, gljivici ili parazitu. S obzirom na to da se COVID-19 povlači zahvaljujući iznimno učinkovitim vakcinama, tri infektivne bolesti koje najviše zabrinjavaju javne zdravstvene dužnosnike su malarija (parazit), HIV (virus) i tuberkuloza (bakterija). Svake godine ove bolesti uzimaju oko 2 milijuna života.
Uzorci Prioritetnih Patogena
Osim ovih bolesti, postoje i prioritetni patogeni na radaru stručnjaka, posebno oni koji su postali otporni na uobičajene lijekove, kao što su antibiotici i antivirusni lijekovi. Znanstvenici također stalno prate horizon kako bi identificirali potencijalne buduće prijetnje. Nakon svega, određene grupe patogena su sklonije izazivanju brzih epidemija, a među njima su i virusi gripe.
Ugroženi Virus: Virus influence A H5N1
Jedan virus influence izaziva veliku zabrinutost u ovom trenutku, a to je virus influence A, podtip H5N1, često nazivan “ptičja gripa”. Ovaj virus široko se širi među divljim i domaćim pticama, uključujući perad. Nedavno su zabilježene infekcije i kod mliječnih krava u nekoliko američkih saveza, a virus je pronađen i kod konja u Mongoliji.
Kada zabilježimo porast slučajeva gripe među životinjama, poput ptica, uvijek postoji strah da bi virus mogao preći na ljude. Ove godine u SAD-u zabilježeno je 61 slučajeva pticje gripe, uglavnom među radnicima na farmama koji su imali kontakt s zaraženim životinjama i osobama koje su konzumirale sirovo mlijeko. S obzirom na to da su u prethodne dvije godine zabilježena samo dva slučaja u Americi, ovo predstavlja znatno povećanje.
Rizik od Pandemije i Oprez
Uz smrtnost od 30% kod ljudskih infekcija, ptičja gripa postaje sve važnija tema među zdravstvenim vlastima. Srećom, H5N1 se čini da se ne prenosi s čovjeka na čovjeka, što znatno smanjuje vjerojatnost izazivanja pandemije. Virusi gripe moraju se vezati za molekulske strukture poznate kao sialna receptori na površini stanica kako bi ušli u njih i počeli replicirati. Virusi gripe prilagođeni ljudima vrlo dobro prepoznaju ove sialne receptore, što olakšava njihovo širenje među ljudima.
Međutim, ptičja gripa je prilagođena pticama i ima određene nesukladnosti kada se veže za ljudske receptore. Stoga, u svom trenutnom obliku, H5N1 se ne može lako širiti među ljudima. Ipak, nedavna studija pokazala je da jedna mutacija u genomu gripe može omogućiti H5N1 da se prilagodi ljudskom prijenosu, što može pokrenuti pandemiju.
Briga o Zdravlju Životinja i Ljudi
Ako se ovaj soj pticje gripe prilagodi ljudskom prijenosu, vlade moraju brzo reagirati na kontrolu širenja. Svjetski centri za kontrolu bolesti izradili su planove pripreme za pandemiju zbog pticje gripe i drugih bolesti koje prijete. Na primjer, Ujedinjeno Kraljevstvo je kupilo 5 milijuna doza vakcine H5 koja može zaštititi protiv pticje gripe, pripremajući se za rizik u 2025. godini.
Čak i bez mogućnosti prijenosa među ljudima, ptičja gripa vjerojatno će imati još veći utjecaj na zdravlje životinja u 2025. Ovo ne samo da ima velike posljedice po dobrobit životinja, već može i poremetiti opskrbu hranom i imati ekonomske posljedice.
Jedno Zdravlje: Povezanost Između Ljudi, Životinja i Okoliša
Sva ova djelatnost spada pod okrilje “jednog zdravlja”: posmatranje zdravlja ljudi, životinja i okoliša kao međusobno povezanih entiteta, koji su jednako važni i utječu jedni na druge. Razumijevanjem i sprječavanjem bolesti u okolišu i među životinjama, možemo se bolje pripremiti za borbu protiv tih bolesti kada se pokušaju prenijeti na ljude. S druge strane, pratioci i prekid infekcija među ljudima također mogu zaštititi zdravlje biljaka i okoliša.
No, ne smijemo zaboraviti na kontinuirane “polagane pandemije” među ljudima, kao što su malarija, HIV, tuberkuloza i drugi patogeni. Rješavanje ovih pitanja jednako je važno, zajedno s praćenjem horizonta za moguće nove bolesti koje se još uvijek mogu pojaviti.
Conor Meehan, docent za mikrobiološku bioinformatiku, Sveučilište Nottingham Trent.
Ovaj članak ponovno objavljen je iz The Conversation pod Creative Commons licencom. Pročitajte izvorni članak.
