Otkrivanje tajne zabranjenog voća iz Edenskog vrta
Jedna od najpoznatijih biblijskih scena u povijesti, koja privlači pažnju čak i onih koji nisu vjernici, započinje zavodljivim serpentom koji pokušava Evu da proba zabranjeno voće s Drveta spoznaje. Ova priča, poznata većini, govori o tome kako su Eva i Adam, nakon što su podlegli iskušenju, stekli znanje o “dobru i zlu”. Ova neposlušnost rezultirala je njihovim protjerivanjem iz Edenskog vrta, što je donijelo grijeh, patnju i smrt za čovječanstvo. No, postavlja se pitanje – što je zapravo bilo to voće koje je izazvalo toliku kontroverzu?
Izvorne nesuglasice oko zabranjenog voća
Većina nas bi možda pomislila da je to bio jabuka, ali stvarnost je mnogo složenija. Prema Knjizi postanka u hebrejskoj Bibliji, voće s drveta nikada nije precizirano; jednostavno se naziva “voće”. Hebrejska riječ koja se koristi je “peri”, što je generički izraz za voće, i u starom i u modernom hebrejskom jeziku. To je dovelo do brojnih rasprava među ranovjekovnim kršćanskim i židovskim teolozima koji su predlagali razne mogućnosti poput smokve, grožđa ili narandže. Postavlja se i pitanje jesu li to možda bila kruška, mango ili čak avokado? No, moderna istraživanja potvrđuju da to sigurno nije bila jabuka.
Porijeklo mita o jabuci
Odakle je proizašla ideja o jabuci kao zabranjenom voću? Jedna od najpopularnijih teorija sugerira da je riječ o lošem prijevodu. Ova teorija se javila još u 17. stoljeću. Naime, latinska riječ za jabuku – “malum” – izgovara se slično kao riječ za zlo (malum), što bi moglo pojašnjavati važnost ploda kao uzroka ljudskog pada u greh. Nažalost, ta je ideja postala tako rasprostranjena da je utjecala na zapadnjačka umjetnička djela i prikaze. Jabuka je tako postala simbol svih naših patnji.
Moderni uvidi o zabranjenom voću
Međutim, novija istraživanja, poput onih profesora Azzana Yadina-Israela sa Rutgers University, preispituju ovu tezu. Prema njegovom istraživanju, nijedna značajna latinska književna djela iz srednjeg vijeka ne povezuju zabranjeno voće s jabukom. Čak ni u 14. stoljeću, komentatori su još uvijek spominjali smokve, grožđe i druge vrste voća. Yadin-Israel je također otkrio da je jabuka prvi put zabilježena u 12. stoljeću u Francuskoj, što je ukazalo na promjenu percepcije kroz vrijeme.
Dodaje da su latinski autori obično koristili izraz “pomum” za zabranjeno voće. Ovaj je izraz prešao u starofrancuski kao “pom”, što je bilo generičko ime za voće, ali je vremenom dobio specifičnije značenje povezano s jabukom. Tako su čitatelji starofrancuske verzije Knjige postanka počeli vjerovati da su “Adam i Eva jeli pom” ustvari jeli jabuku, čime je zabranjeno voće postalo jabuka u popularnoj mašti.
Zaključak: Mit o jabuci zaslužuje ispriku
Ukoliko je ova interpretacija točna, onda veza između zabranjenog voća i jabuke nema nikakvu teološku ili ekološku osnovu, već je rezultat jezičnih promjena tokom vremena. To znači da je jabuka, iako često prikazana kao simbol grijeha, zapravo ne zaslužuje tu ulogu. Definicija zabranjenog voća zaslužuje svoju vlastitu ispriku, a ovaj mit o jabuci ponovno se može preispitati u svjetlu novih saznanja.
Prikupljajući sve ove informacije, bolje razumijemo složenost biblijske priče o Evi i Adamu, a također nas podsjeća na važnost pažljivog tumačenja povijesnih tekstova.
