Razumijevanje herpes simplex virusa tipa 1: Nova istraživanja i potencijalni rizici
Herpes simplex virus tipa 1 (HSV-1) obično je poznat kao uzročnik herpesa na usnama – ti bolni mjehurići mogu biti neugodni i estetski neprivlačni, no obično ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju za zdrave odrasle osobe. Ipak, nova istraživanja sugeriraju da bi ovaj virus mogao imati ozbiljnije posljedice nego što se do sada mislilo, uključujući mogućnost upada u naš mozak.
Kako HSV-1 prodire u središnji živčani sustav?
HSV-1 primarno inficira sluznicu oko usana ili genitalija, a potom se smješta u klastere živčanih stanica poznate kao periferni gangliji. Ovi gangliji djeluju kao most između perifernog i središnjeg živčanog sustava, gdje virus može ostati neaktivan dugi niz godina. Kada se netko jednom inficira, virus ostaje u organizmu cijeli život; neki pacijenti doživjet će povremene recidive simptoma, dok drugi možda nikada neće osjetiti nikakve znake bolesti.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. godine, čak 67 posto globalne populacije mlađe od 50 godina zaraženo je ovim virusom. HSV-1 i ljudi dijele dugu povijest, a sve do nedavno, infekcija ovim virusom smatrala se problemom koji se lako kontrolira. Međutim, nova istraživanja otkrivaju da virus ne samo da može prodrijeti u periferni živčani sustav, već potencijalno može dospjeti i u mozak, što može imati ozbiljne posljedice.
Rizici i potencijalne posljedice infekcije
U rijetkim slučajevima, kada osoba prvi put postane zaražena HSV-1, virus može migrirati do moždanog debla i uzrokovati HSV encefalitis, što je upala moždanog tkiva koja može biti smrtonosna. Također su zabilježeni slučajevi gdje je virus otkriven u mozgu nakon smrti osobe koja nije imala povijest encefalitisa, što sugerira da virus može prodrijeti tiho.
Istraživanja na životinjskim modelima, ljudskim tkivima i studijama populacije otkrila su da bi ova kronična infekcija HSV-1 mogla biti povezana s razvojem Alzheimerove bolesti. Dr. Christy Niemeyer, asistent profesor neurologije na Sveučilištu Colorado Anschutz Medical Campus i koautor nedavne studije, ističe: “Identificiranje načina na koji HSV-1 može ući u mozak i koji su regije mozga najranjivije ključno je za razumijevanje kako virus pokreće bolesti.”
Istraživanje i rezultati
U istraživanju koje je provedeno na miševima, tim je analizirao kako se HSV-1 širi unutar mozga, fokusirajući se na dva ulaza: putem moždanog debla i olfaktornih živaca. Otkrili su da virus može zahvatiti razne regije mozga, uključujući očekivane regije moždanog debla, ali i srednji mozak i hipotalamus, dok većina drugih područja, poput hipokampusa, ostaje netaknuta. Ulaz virusa u mozak izaziva upalnu reakciju u mikrogliji – ključnim stanicama u imunološkom sustavu mozga – koja može trajati čak i nakon što virus više nije prisutan.
Prema riječima dr. Niemeyera: “Identifikacija uloge mikroglije pruža korisne tragove o posljedicama infekcije HSV-1 i načinu na koji ona pokreće neurološke bolesti.” Trajna upala može dovesti do kronične upale, što je poznati okidač za brojne neurološke i neurodegenerativne bolesti.
Zaključak
Ova istraživanja otvaraju vrata za daljnje studije o tome kako ovaj uobičajeni virus može utjecati na različite funkcije mozga, čak i kada ozbiljna akutna upala nije prisutna. Dr. Niemeyer naglašava: “Čak i prisutnost HSV-1 koja ne uzrokuje potpunu encefalitis u mozgu može utjecati na funkciju tih regija.” Ovo istraživanje nudi važne uvide za bolje razumijevanje interakcije virusa s općim zdravljem mozga i razvojem široko rasprostranjenih neuroloških bolesti. Rad je objavljen u Journal of Virology.
