Valovi jezika u Europi: Istraživanje povezanosti s migracijama
Jezici koje danas čujemo diljem Europe imaju korijene u pretpovijesnim migracijama ljudi koje su se dogodile prije otprilike 5,200 godina. Ova fascinantna otkrića dolaze iz novog istraživanja koje analizira vezu između ranog razvoja indoeuropskih jezika i genetskog nasljeđa u Europi tijekom brončanog doba.
Indoeuropske jezike i njihova raznolikost
Većina jezika koji se govore u Europi pripada obitelji indoeuropskih jezika, uz neke iznimke poput baskijskog. Ova obitelj uključuje širok spektar jezika, uključujući romanske, germanske, slavenske, baltičke, keltske i helenske jezike.
Migracije i jezične promjene
Postoji mišljenje da je pojava i širenje ove velike jezične obitelji usko povezana s masovnim migracijama koje su započele oko 5,200 godina prije, iz zapadne stepe, područja travnatih ravnica koje obuhvaća modernu Ukrajinu, južnu Rusiju i Kazahstan. No, točna priroda te povezanosti nije potpuno razjašnjena, posebno za jezike Južne Europe, kao što su talijanski, francuski, španjolski, grčki i jezici Balkana.
Međunarodno istraživanje
Kako bi rasvijetlili ovu složenu povezanost, veliki međunarodni tim znanstvenika analizirao je genetiku 314 drevnih osoba zakopanih u mediteranskoj regiji, osim što su koristili analize stroncijumovih izotopa na 224 pojedinca. Ova tehnika može otkriti geografsko podrijetlo i migracije drevnih ljudi uspoređujući stroncijumske izotopske omjere u kostima ili zubima s onima u lokalnom okruženju.
Otkrivena svoja genetska povezanost
U svom radu, koji još uvijek nije podvrgnut recenziji, istraživači su otkrili određene veze između jezičnih skupina i različitih populacija. “Dolazak stepa kao naslijeđa u Španiju, Francusku i Italiju bio je posredovan od strane Bell Beaker populacija zapadne Europe, vjerojatno doprinoseći pojavi italikih i keltskih jezika,” navode autori studije. “Ovi rezultati su u skladu s jezičnim Italo-keltskim i Gračko-armenskim hipotezama koje objašnjavaju podrijetlo većine mediteranskih indoeuropskih jezika klasične antike,” dodaju.
Složenosti genetske analize
Iako su otkrića zanimljiva, analiza nije uspjela rasvijetliti sve veze unutar indoeuropskog jezičnog stabla. Istraživanje genetskih informacija iz brončanog doba nije pokazalo jasnu povezanost između germanskih i italikih-keltskih jezika. Također, postoji mnogo slučajeva gdje genetski portret nije bio tako jasan. Na primjer, drevne osobe s Balkana pokazale su mješovito nasljeđe prema Bell Beaker, Yamnaya i Corded Ware kulturama.
Raznolikost među talijanskim starosjediocima
Također složene strukture su imale osobe iz talijanskog brončanog doba, koje su se mogle podijeliti u nekoliko različitih klastera. Oni u sjevernoj i centralnoj Italiji imali su Bell Beaker nasljeđe povezano s Francuskom i Španjolskom, dok su pojedinci s jadranske obale Italije pokazivali povećano Yamnaya nasljeđe, slično kao i balkanske i grčke populacije. Postojao je i još jedan klaster ljudi, pretežno iz Olma, s povišenim nasljeđem neolitčkih farmera, koji su prethodili ovim migracijama u brončanom dobu.
Završne misli
Kao i u svakom proučavanju ljudske povijesti, odgovori su rijetko jednostavni. No, kombinacija genetike, arheologije i lingvistike može nas malo približiti razumijevanju naše tajanstvene i međusobno povezane prošlosti. Ova istraživanja doprinose boljem pregledu našeg povijesnog naslijeđa i razumevanju evolucije jezika u Europi.
Rad je objavljen na preprint serveru bioRxiv.