Je li Isus bio čovjek ili gljiva? Zagonetna teorija Johna Marco Allegra
Uvod u kontroverznu tvrdnju
Tijekom kasnih 1960-ih, ugledni britanski stručnjak napravio je značajan korak unatrag u svojoj karijeri podržavši prilično bizaran zaključak: prema Johnu Marco Allegreu, utjecajnom filologu i arheologu, Isus nije bio živi čovjek, već gljiva. Ova neuobičajena teorija izazvala je mnoge rasprave i pitanja koja se tiču biblijskih narativa i povijesne istine.
Biblijski kontekst i povijesne dileme
Dio vjerskog spektra percipira Bibliju kao doslovnu istinu, dok drugi smatraju da je riječ o niz alegorija koje možda ne odražavaju povijesnu stvarnost, ali sadrže božanske poruke koje je potrebno dekodirati. U ovoj antičkoj zbirci narativa najčešće se raspravlja o povijesnim dokazima o Isusu. Pitanja poput:
- Je li zaista postojao čovjek po imenu Isus?
- Je li rođen u Betlehemu, s obzirom na kontradikcije u Evanđeljima?
- Zašto narativ o Isusu odražava mnoge značajke starijih religijskih tradicija?
ostavljaju otvorenima mnoge rasprave.
Otkriće mrtvog mora i Allegrova uloga
1950-ih godina, beduinski pastiri otkrili su kolekciju jaraka s drevnim dokumentima skrivljenim u surovom dijelu Judejske pustinje. Ti su se tekstovi, poznati kao Svici s Mrtvog mora, pokazali kao ključni za naše razumijevanje povijesti judaizma i kršćanstva, jer su sadržavali najstarije preživjele verzije knjiga koje će kasnije biti uključene u biblijski kanon. Kada su otkriveni, ovi svici nisu bili prevedeni, a njihovo značenje ostalo je nepoznato.
Allegro je bio jedan od prvih stručnjaka kojem je bilo dopušteno dešifrirati ove neprocjenjive stare tekstove. Godine 1955. preporučio je da se najobimniji svitak, Brončani svitak, pošalje na Sveučilište u Manchesteru u Velikoj Britaniji radi analize. Nakon godina mukotrpnog rada i mnogih nesuglasica, tekstovi su konačno objavljeni, a Allegro je nastavio pisati dvije knjige o ovoj temi 1958. godine, koje su ostavile značajan trag.
Zagonetna teorija o „Svetoj gljivi”
1980-ih, Allegro je izdao knjigu naziva „Sveti gljiva i križ” te kasnije „Svici s Mrtvog mora i kršćanski mit”. Ove su knjige proširile njegovu ideju da je kršćanstvo zapravo pokriće za tajni kult pod utjecajem Amanita muscaria, poznate kao muharica. U njegovoj pretpostavci, Isus je bio metafora za ovu gljivu i njezine utjecaje.
Allegro je koristio etimologiju kako bi sugerirao da je ranu kršćanstvo stvorila esenska sekta koja je zabilježila svoje šamanske prakse kroz tekstove Novog zavjeta, koji se nalaze u Siscima s Mrtvog mora. Navodio je da su evanđelisti, kada su prepisivali priče da bi formirali Evanđelja, zapravo pogrešno interpretirali pravi smisao tekstova.
Reakcije i utjecaj na kritičku misao
Allegrove teorije nisu naišle na blagonaklon prijem izvan šireg kontrakulture 1970-ih. Neki smatraju da je Allegro stvorio ovu tvrdnju kao osvetu protiv kršćanskih kritičara koji su odbacili njegove ranije prijevode, dok drugi vjeruju da je ovaj talentirani lingvist jednostavno pogriješio.
Zaključak: Nasljeđe Johna Marco Allegra
Bez obzira na kontroverzu koju je izazvao, Allegrova interpretacija ostaje intrigantna tema rasprava. Njegove ideje, iako možda naizgled nevjerojatne, potiču nas na preispitivanje povijesnih izvora i biblijskih narativa. U ovom dinamičnom polju znanosti, uvijek postoje nova pitanja i mogućnosti za istraživanje.
