Moderna Stranica o Rinoxinima: Nasljednici Divovskih Stvorenja
Moderne rinocerose možemo smatrati potomcima još većih stvorenja koja su nekada težila između 15 i 20 tona i dosegala visinu od gotovo 5 metara u ramenima. Njihove su glave mogle biti visoke poput žirafa, dok su istovremeno težile dva do tri puta više od afričkog slona. Nedavna otkrića na rubu Tibetske visoravni pomogla su nam da bolje razumijemo njihov evolucijski put.
Paraceratherium: Gigantski Pretci Rinoxina
Većini ljudi koji bi imali sreću susresti pripadnika roda Paraceratherium (najveći rod rinoceros), ne bi ih prepoznali kao rinocerose, budući da im nedostaju rogovi, koji se često smatraju ključnom karakteristikom. No, paleontolozi se ipak ne zamaraju tim sitnicama, jer za njih prava identifikacija leži ispod površine.
- Primjeri Paraceratherium pronađeni su na širokim područjima Azije.
- Međutim, većina fosila bila je fragmentarna, što je otežavalo razliku između zajedničkih vrsta i onih koje su se razlikovale.
U novim istraživanjima, u području Linxia Basin na sjeveroistoku Tibeta, pronađeni su lubanja, donja čeljust i kralješci jednog pripadnika iste vrste Paraceratherium, datirajući iz razdoblja prije 26.5 milijuna godina i imenovani kao P. linxiaense. Dr. Tao Deng iz Kineske akademije znanosti i njegovi suradnici smatraju da je najbliži rođak P. linxiaense vrsta P. lepidum, malo manja vrsta koja je živjela u isto vrijeme.
Evolucijska Priča: Povezivanje s Drugim Vrstama
Iako autori smatraju da P. linxiaense ima “blisku povezanost” s P. bugtiense, koja je jedina vrsta čije fosile imamo dovoljno za pouzdanu deskripciju, nova lokacija i karakteristike P. linxiaense omogućuju predloženu liniju podrijetla od ranijih, manjih, ali također divovskih rinocera. Ova povezanost također može otkriti nešto o razdoblju podizanja Tibetske visoravni.
Tibetska Visoravan u Oligocenu
U Oligocenu (prije 33.9-23 milijuna godina), tibetanska visoravan, kao i cijela Azija, izgledala je sasvim drugačije. Sudar Indije i Azije bio je nedavni događaj, što znači da visoravan nije bila tako visoka. Mnogi dijelovi današnje središnje Azije još su uvijek bili prekriveni morem Tethys. Povezanost između P. linxiaense i P. bugtiense ukazuje na to da su u to vrijeme postojale putanje koje su omogućavale migraciju iz Pakistana u Kinu.
Autori naglašavaju da je Paraceratherium evoluirao u Kini, prije nego što je prešao preko incomplete visoravni do postizanja svoje najpoznatije forme u Pakistanu.
Životni Uvjeti Paraceratherium
Prema zaključcima istraživanja, “Tibetska regija vjerojatno je nudila područja s niskom nadmorskom visinom, možda ispod 2000 metara, tijekom Oligocena.” Također se navodi da bi linija divovskih rinocera mogla slobodno migrirati duž istočne obale Tethys oceana i možda kroz neka niska područja ove regije. Kao i ostali pripadnici roda Paraceratherium, pretpostavlja se da je P. linxiaense živio u otvorenim šumama gdje su imali priliku skupljati lišće s vrhova drveća.
Zaključak
Novo istraživanje i otkriće vezana uz P. linxiaense pruža fascinantan uvid u evolucijsku povijest rinoceros, otkrivajući ne samo njihove fizičke karakteristike, već i njihov životni prostor i uvjete. Ova otkrića važna su za razumijevanje kako su se stvorenja prilagodila promjenama u okolišu tijekom milijuna godina.
