Indijski Kontinentalni Plak se Moguće Dijeli: Nova Istraživanja
Nedavna istraživanja sugeriraju da bi se Indijski kontinentalni plak mogao dijeliti na dva dijela. Umjesto da se lomi vertikalno, kao što se dogodilo u istočnoj Africi pri stvaranju novog mikrokontinenta, India bi mogla horizontalno podijeliti dok se sudara s Euroazijom, razdvajajući se na dva sloja, svaki otprilike 100 kilometara debljine.
Himalaji i Tibetanska Visoravan
Himalaji su najmoćniji planinski lanac na svijetu, a njihov stvarno jedinstveni element je Tibetanska visoravan koja se prostire iza njih. S obzirom na to, možda bismo očekivali da u potpunosti razumijemo procese koji dovode do njihovog nastanka. Svačija saglasnost (osim možda pobornika ravne Zemlje) je da su Himalaji i Tibet rezultati kretanja Indijskog kontinentalnog plaka prema sjeveru, brzinom od 1-2 milimetra godišnje. Tijekom više od 60 milijuna godina, ova spora kretanja mogu stvoriti planine ogromnih visina.
Teorije o Ponašanju Indijskog Plaka
Postoji nekoliko teorija o tome kako Indijski kontinent djeluje:
- Jedna teorija predlaže da je Indijski plak prebuoyant (plutak) da bi se uronio u plašt, uzrokujući da klizi ispod Euroazijskog plaka, čime stvara izbočinu kakva je Tibet.
- Druga teorija sugerira da se Indijski plak savija poput papira koji se gura pod otpor, s Tibetom koji nastaje kao rezultat izbočenja.
Na konferenciji Američkog geofizičkog saveza u prosincu predstavljena je treća mogućnost. Ova teorija tvrdi da se Indijski plak “delaminira” – ako bi kontinentima dale živčane stanice, ovo bi bila jednako bolna situacija, gdje se gornji dio odvaja kako bi podržao Tibet, dok se gušći donji dio uranja u plašt.
Dokazi iz Helija
Prikupljanje dokaza za ove teorije nije jednostavno, budući da bi bilo skupo probijati do 100 kilometara dubine. Umjesto toga, istraživači se oslanjaju na Helij koji izlazi kroz tibetanske izvore. Helij je rijedak na Zemlji, a helij-3 je još rjeđi, potječući iz razdoblja formiranja planeta.
U istraživanju koje je proveo Simon Klemperer sa Sveučilišta Stanford, analiziran je omjer izotopa helija na 200 tibetanskih izvora. Tim je otkrio obrasce koji sugeriraju da se plašt nalazi dovoljno blizu površine sjevernog Tibeta kako bi helij-3 mogao pobjeći. U međuvremenu, u južnijim dijelovima, otkriven je veći postotak helija-4, što ukazuje na to da se plak još nije podijelio.
Zaključci i Buduća Istraživanja
Ideja da se Indijski plak odvaja je zanimljiva, posebno s obzirom na način na koji se tektonske ploče formiraju poput slojeva torte. Iako se naš planet ne ponaša poput kuhara koji stavlja gušći sloj na dno, sama struktura ploča čini se vrlo kompleksnom. Nepotpunosti koje se javljaju mogu biti rezultat oblika Indijskog plaka, koji je deblji na sjeveru i tanji na stranicama.
Kao što je profesor Douwe van Hinsbergen s Utrecht Sveučilišta izjavio, ova saznanja su bitna za znanstveno razumijevanje čvrstih dijelova Zemlje. Provedena istraživanja i prikupljeni dokazi predstavljaju korak naprijed u našim saznanjima o dinamičkom ponašanju naših kontinenata i njihovim složenim međudjelovanjima.
S obzirom na to, očekujemo daljnja istraživanja i nova otkrića koja će dodatno rasvijetliti ovu intrigantnu temu geološke znanosti.
