Identifikacija Kapetana Jamesa Fitzjamesa: Dobri̇ Brijez Na Plimovje Tragedije
Jedan od hrabrih mornara izgubljenih u neuspješnoj arktičkoj ekspediciji Franklina iz 1845. godine konačno je identificiran zahvaljujući uzorku DNK. Ovaj nesretni junak bio je kapetan James Fitzjames, viši časnik na brodu HMS Erebus, rođen 27. srpnja 1813. godine. U mračnom preokretu, najnovija studija njegovih ostataka otkriva još jednu mračnu stranu ove avanture: Fitzjames je vjerojatno bio žrtva kanibalizma od strane svojih suputnika.
Genetska Istraživanja Ostataka
Identifikaciju kapetana Fitzjamesa izveli su znanstvenici sa Sveučilišta Waterloo i Sveučilišta Lakehead u Kanadi koristeći genetske i genealogijske analize. Njegova DNK je uzeta iz zuba pronađenog na arheološkom nalazištu na otoku King William u kanadskoj teritoriji Nunavut, gdje su otkriveni ostaci 451 kosti minimalno 13 mornara iz Franklinove ekspedicije.
Ostatci su genetski usklađeni s uzorkom DNK živog potomka. Stephen Fratpietro, tehnički menadžer na Paleo-DNA laboratoriju Sveučilišta Lakehead, izjavio je: “Radili smo s kvalitetnim uzorkom koji nam je omogućio da generiramo profil Y-kromosoma, a imali smo sreće da smo našli podudaranje.” Fitzjames je samo druga osoba iz posade od 105 članova koja je pozitivno identificirana, pridruživši se inženjeru Johnu Gregoryju, koji je identificiran 2021. godine koristeći slične metode.
Osobni Život Kapetana Fitzjamesa
Biografija Fitzjamesa iz 2010. sugerira da je bio nezakoniti sin Sir Jamesa Gambiera (1772–1844) i nepoznate žene, koja je na crkvenim dokumentima navedena kao “Ann Fitzjames”. Genealogija obitelji Gambier, dobrostojeće obitelji diplomata i pomorskih časnika, pomogla je u pronalaženju živog potomka Fitzjamesa.
Kao što objašnjava studija, “donor DNK je drugi rođak Fitzjamesa pet puta udaljen i povezan je s njim kroz dvojicu sinova Jamesa Gambiera.” Ostatci Fitzjamesa, kao i ostalih mornara koji su poginuli s njim, sada počivaju u memorijalnoj hrpi s komemorativnom pločom.
Tragedija Izgubljene Ekspedicije Franklina
Franklinova izgubljena ekspedicija bila je nesretna britanska misija koja je pokušala preći posljednje neplovene dijelove Sjeverozapadnog prolaza, morskog puta punog leda između Atlantskog i Tihog oceana, koji je obećavao otvaranje globalne trgovine. Pod zapovjedništvom Sir Johna Franklina, oba broda, HMS Erebus i HMS Terror, napustila su Englesku 1845. godine, ali su postali zarobljeni u ledu oko kanadske Arktike 1848.
Svi članovi ekspedicije na kraju su poginuli zbog ekstremne hladnoće, gladi i krvoždernosti, pojačanih otrovanjem olovom iz lemljenja korištenog za zatvaranje konzerva s hranom. Veći dio priče obavijen je misterijem, no sastavljena je kroz izvještaje lokalnih Inuit ljudi, pisma napisana prije nestanka posade te forenzičkim ispitivanjima ostataka posade.
Kanibalizam i Njihova Patnja
Wreckovi dva broda otkriveni su 2014. i 2016. godine, pružajući nove informacije o ovoj tragediji. Kada su spasilačke ekipe kontaktirale Inuit ljude 1850-ih, rekli su da su vidjeli dokaze da su preživjeli pribjegli kanibalizmu. Najnovija studija o Fitzjamesu mračno potvrđuje njihove tvrdnje.
Trodimenzionalni skenovi njegove donje čeljusti jasno pokazuju tragove posjekotina, što ukazuje na to da su njegovi ostaci zaklani i pojedeni od strane njegovih očajnih suputnika. “To pokazuje razinu očaja koju su mornari Franklina morali osjećati kako bi učinili nešto što bi smatrali odvratnim,” objasnio je dr. Robert Park, profesor antropologije na Sveučilištu Waterloo. “Ovo pokazuje da je preminuo prije barem nekih drugih mornara koji su poginuli, te da niti rang niti status nisu bili presudni u konačnim danima očaja ekspedicije dok su se trudili spasiti se,” dodao je dr. Douglas Stenton, pomoćni profesor antropologije na istom sveučilištu.
Zaključak
Studija o kapetanu Jamesu Fitzjamesu otkriva ne samo njegovu sudbinu, već i tragičnu stvarnost njegovog vremena. Ova priča o preživljavanju, očaju i ljudskoj naravi cjelovita je i potresna, a kroz genetske analize dobijamo dublji uvid u to što se dogodilo tijekom nedavne povijesti. U otkrivanju identiteta izgubljenog kapetana, ne samo da se vraća ime, već i čovjek kojeg povijest nije zaboravila.
