Međuvrsta križanja: Problem s invazivnim pitonima u Floridi
U Floridi se suočavamo s ozbiljnim izazovima zbog križanja između različitih vrsta pitona. Prije nekoliko godina, znanstvenici su otkrili da značajan broj golemih zmija koje vrebaju u Evergladesu zapravo predstavljaju hibridne vrste nastale križanjem burmanskih pitona (Python bivittatus) i indijskih pitona (P. molurus). Fascinantno je da se čini kako su ti hibridi još bolje prilagođeni novom okruženju nego njihove matične vrste.
Poreklo problema
Kao što i njihovo ime sugerira, burmanski i indijski pitoni potječu iz tropskih šuma Azije, a ne iz floridskih močvara. Vjeruje se da su ove vrste uvedene u Floridu tijekom 1970-ih, vjerojatno kroz trgovinu egzotickim kućnim ljubimcima. Osnovna populacija ovih zmija povećana je u kolovozu 1992. godine kada je uragan Andrew uništio centar za uzgoj zmija u blizini Evergladesa, oslobađajući nepoznati broj pitona u divljinu.
Utjecaj na ekosustav
Novi močvarasti okoliš savršeno je odgovarao pitonima, koji su brzo uspostavili populaciju, nadmašujući domaće vrste svojom neumoljivom apetitom i predatorskim vještinama. Od kako je populacija pitona eksplodirala, brojne male sisavce poput močvarnih zeca, zeca s pamukom i lisica gotovo su nestali iz Evergladesa. Prema studiji iz 2012. godine, broj rakuna u Evergladesu smanjen je za 99,3 posto, populacija oposuma za 98,9 posto, a populacija risova za 87,5 posto – samo od 1997. godine.
Pokušaji kontrole
Napori za suzbijanje ove invazije do sada su donijeli malo rezultata, ali znanstvenici ne odustaju. U 2018. godini, istraživači iz američkog Geološkog istraživačkog zavoda (USGS) izveli su genetsku analizu približno 400 burmanskih pitona uhvaćenih diljem Južne Floride. U okviru te studije pronađeno je najmanje 13 zmija koje su bile genetska mješavina burmanskih i indijskih pitona, što ukazuje na hibridizaciju.
“Zmije u Južnoj Floridi fizički su prepoznatljive kao burmanski pitoni, ali genetski se čini da postoji drugačija, složenija priča,” izjavila je Margaret Hunter, genetičarka iz USGS-a i vodeća autorica studije.
Partikularnosti hibrida
Kada se dvije slične vrste ukrste, njihovi potomci često se suočavaju s nedostacima. Mogu biti neplodni ili se suočavati s drugim izazovima koji ih čine manje prilagodljivima sredini. Međutim, ponekad prava kombinacija može stvoriti hibrid koji nadmašuje svoje ne-hibridizirane rođake, fenomen poznat kao heteroza ili hibridna snaga. “Križanje može dovesti do hibridne snage, što znači da se najbolje osobine dviju vrsta prenose na njihovu potomstvo,” objasnila je Hunter.
Pristupi budućnosti
Iako sukob s invazivnim pitonima i dalje traje, znanstvenici koriste nove genetske alate kako bi bolje razumjeli prijetnju koju predstavljaju. “Naša sposobnost da otkrijemo burmanske pitone u Velikim Evergladesima bila je ograničena njihovim učinkovitom kamuflažom i tajanstvenim ponašanjem,” dodala je Kristen Hart, ekologinja iz USGS-a i suautorka studije. “Korištenjem genetskih alata i tehnika te nastavkom praćenja njihovih obrazaca kretanja, stekli smo bolje razumijevanje njihova staništa i korištenja resursa.”
Zaključak
Kao što vidimo, problem invazivnih pitona u Floridi zahtijeva hitnu pažnju i inovativna rješenja. Znanstvenici su predani razvoju novih metoda kako bi ovaj ekosustav zaštitili od daljnjeg narušavanja. Borba protiv ovih snažnih predatora nastavlja se, a saznanja iz novih istraživanja pomažu u oblikovanju strategija za budućnost.
