Godina bez ljeta: Kako je 1816. promijenila svijet
Ljeto obično donosi drveće puna zelenila, plavo nebo (možda ne ovdje u Engleskoj) i tople, duge dane. Međutim, za ljude u sjevernoj hemisferi 1816. godine, ti dani nikada nisu došli. Godina bez ljeta je bila upravo ono što naziv sugerira; globalne temperature pale su za otprilike 2 do 7 °F, što je uzrokovalo poremećaje u vremenskim obrascima širom svijeta.
Neobično vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama
Ono što je trebao biti ljetni osjećaj zamijenilo je iznimno hladno vrijeme. U svibnju su se uobičajene proljetne temperature pretvorile u pmrzalljive aktivnosti, što je rezultiralo mrazom koji je pokrio mnoge istočne države. Čak je i lipanj donio snijeg, dok su rijeke u Pennsylvaniji bile zamrznute i sredinom srpnja. Također, Europa je iskusila lijeve kiše; u Irskoj je kiša padala neprekidno osam tjedana.
Osobne priče o mrazu i badićem
Predsjednik SAD-a, John Quincy Adams, koji je u to vrijeme bio ambasador Velike Britanije u Londonu, žali se u svom dnevniku na ledene kiše i grmljavinu koje su ga sprječavale da napusti kuću početkom srpnja. Utjecaji globalnog pada temperature osjetili su se čak i u Aziji, gdje je odgađanje monsunske sezone izazvalo suše.
Posljedice i glad
Nepovoljni vremenski uvjeti doveli su do neuspjeha u žetvi u različitim regijama. U SAD-u, nastavak mraza u proljeće uzrokovao je smrt domaćih životinja, a u Irskoj su poplave izazvane jake kiše uništile ovogodišnju žetvu krompira.
- U Aziji, nedostatak kiše izazvao je suše zbog odgođene monsunske sezone.
- Mnoge pogođene regije suočile su se s gladi zbog neuspijeha žetve.
- Ovo razdoblje uzrokovalo je značajnu migraciju farmera iz istočnih SAD-a u srednji zapad, koji i danas ostaje izrazito poljoprivredan.
Uzrok neobičnog vremena: Vulkan Tambora
Koren ovog neobičnog vremena leži u erupciji vulkana Mount Tambora na otoku Sumbawa, Indonezija, koja je počela 5. travnja 1815. godine. Ove vulkanske erupcije mogu utjecati na klimu planete nekoliko mjeseci. Kada sitne, lagane čestice pepela ostanu u stratosferi, one blokiraju sunčevu svjetlost, što dovodi do hlađenja.
Osim toga, ispuštanje sumpor-dioksida u atmosferu može kombinirati s vodom i stvoriti sumpornu kiselinu, koja reflektira sunčevu energiju koja bi inače zagrijala planet. S obzirom na razmjere erupcije Mount Tambora – koja se smatra najsnažnijom erupcijom u povijesti – sumnjalo se da su uvjeti iz 1816. bili posljedica ove katastrofe. Međutim, točan doprinos vulkanske erupcije ostao je nejasan sve do 2019. godine.
Istraživanja i zaključci
Geoznanstvenik Dr. Andrew Schurer i njegovi kolege koristili su klimatske modele kako bi istražili kako bi vrijeme moglo izgledati bez vulkana. Iako su rezultati pokazivali da je 1816. mogao biti neuobičajeno kišovit u Europi, modeli su ukazivali na to da je erupcija uzrokovala niske temperaturne vrijednosti. Schurer je izjavio: „Uključivanje vulkanskog utjecaja u klimatske modele može objasniti hlađenje, a procjenjujemo da povećava vjerojatnost ekstremno hladnih temperatura do 100 puta.”
Zaključak: Godina bez radosti
U konačnici, 1816. godina nije bila zabavna ni za planet ni za njegove stanovnike. Stoga nije iznenađujuće što su neki ovu godinu nazvali “Osamnaest stotina i smrznut do smrti”. Ova priča o klimatskim promjenama i njihovim utjecajem na ljudske živote komplicirana je i trajna, pokazujući kako prirodni fenomeni mogu oblikovati povijest na neočekivane načine.
