Potezani potencijal gljive Aspergillus flavus kao buduće lijekove protiv leukemije
Gljiva Aspergillus flavus proizvodi molekule koje bi mogle postati važni lijekovi protiv leukemije, iako su ti spojevi još uvijek neistraženi u živim organizmima. Razgovor o ovoj gljivi često nas podsjeća na misterije prošlosti, uključujući poznatu i kontroverznu “prokletstvo mumija”, koja se povezuje s otvoranjem Tutankamonove grobnice 1920-ih. Mnogi od arheologa i financijera koji su sudjelovali u tom projektu umrli su ubrzo nakon otkrića, a to je potaknulo teorije o prokletstvu.
Uloga A. flavus u povijesti i medicini
Nakon što je 10 od 12 znanstvenika koji su ušli u grobnicu poljskog kralja Kazimira IV umrlo u razmaku od nekoliko tjedana, postalo je jasno da narodna vjerovanja imaju neke temelje. Smrti su bile povezane s A. flavus, gljivom koja se hrani žitaricama u tamnim okruženjima, a čiji spori mogu uzrokovati plućne infekcije.
Tijekom posljednjih 20 godina, vođene su rasprave o potencijalnoj ulozi A. flavus u smrtnim slučajevima nakon otvaranja Tutankamonove komore. Iako su neki gledišta tvrdila da je riječ o slučajnosti, nova istraživanja sugeriraju drugačije. Ova gljiva, unatoč svojoj kontroverznoj povijesti, može imati ogromni potencijal u budućoj onkologiji.
Znanstvena otkrića i budućnost liječenja raka
Gljive i bakterije koriste dva načina za stvaranje kratkih lanaca aminokiselina poznatih kao peptidi: ili kroz stanične strukture poznate kao ribosomi ili putem nonribosomalnih peptidnih sintaza. Istraživanja su otkrila mnogo bakterijskih peptida u medicini, dok su gljivice izašle na svjetlo s daleko manje peptida. Dr. Sherry Gao s Pennsylvanijskog Sveučilišta ističe kako su gljive poput A. flavus nekada dale penicilin, i to nas potiče da istražujemo ove prirodne “blago”.
Iako su spojevi iz gljiva složeni za pročišćavanje, njihova potencijalna učinkovitost u liječenju raka daje im važnost u znanosti. U istraživanju, petnaestak sojeva Aspergillus analizirano je, a među njima se istaknuo A. flavus kao najperspektivniji kandidat. Otkriće specifičnog proteina koji je izvor peptida dovelo je do otkrića neobične strukture interlocking rings, poznate kao asperigimicini.
Aspiritigimicini i njihova potencijalna primjena
Dva od prva četiri asperigimicina pokazala su sposobnost uništavanja stanica leukemije u laboratorijskim uvjetima. Iako jedan od njih nije bio učinkovit samostalno, njegov učinak je značajno pojačan u kombinaciji s lipidima iz kraljevske žele. Ključni aspekt ovih spojeva je njihova sposobnost blokiranja stvaranja mikrotubula, što je neophodno za diobu stanica.
Osim toga, istraživački tim otkrio je novelni način djelovanja koji omogućuje ulazak asperigimicina u stanice u smrtonosnim količinama. Iako su neki od ovih spojeva bili neefikasni protiv drugih vrsta raka, ovo može biti pozitivno. Specifični tretman za određene vrste raka ima veće šanse za uspjeh.
Zaključak: Priroda kao neistraženi izvor lijekova
Prije nego što asperigimicini postanu dostupni za klinička ispitivanja, važno ih je testirati na životinjama. Naša istraživanja podsjećaju nas koliko je priroda kreativna kad je riječ o molekularnom dizajnu. Kako ističe Dr. Gao: “Priroda nam daje neizmjerni apoteku, a na nama je da otkrijemo njene tajne.” Moguće je da bi ovakva istraživanja mogla dovesti do revolucionarnih novih terapija u svijetu onkologije, dok nas podučava vrijednosti koja leži u našem prirodnom okruženju.
