Otkrivena Tajna Tajanstvene Mumificirane Lešine U Čileu
Nakon pet godina genetskog istraživanja, misteriozni mumificirani kostur otkriven u čileanskoj pustinji Atacama sada je potvrđen kao ljudski, čime su ukinute teorije o njegovom vanzemaljskom porijeklu. Iako bi rezultati mogli razočarati one koji vjeruju u neobjašnjive fenomene, cjelokupno sekvencioniranje genoma pružilo je fascinantne uvide u medicinske uzroke primijećenih deformiteta na ovom jedinstvenom primjerku.
Što je otkriveno o kosturu “Ata”?
Prema studiji objavljenoj u časopisu Genome Research, DNA izdvojena iz ostataka, nazvanih Ata, sadrži mutacije u sedam gena povezanim s malformacijama kostiju i lica, ranom fuzijom zglobova i patuljavost. Zanimljivo je da su se mnoge od novootkrivenih abnormalnih sekvenci pojavile u genima za koje se ranije nije znalo da utječu na fizički razvoj.
Povijest otkrića
Povijest ove znanstvene enigme počinje 2003. godine, kada je lovac na artefakte navodno iskopao Atu, umotanu u bijeli komad tkanine, s terena napuštene crkve u gradu duhova La Noria. Nakon što su mediji brzo reagirali, prvobitni senzacionalizam oko Ate bio je donekle opravdan: tko ne bi bio iznenađen humanoidnim kosturom visine 15 centimetara s konusom umjesto glave, zloslutnim očnim socketima i pogrešnim brojem rebara?
Stručnjaci preuzimaju riječ
Glavni autor, Garry Nolan, doktor znanosti s Stanforda, odmah je bio fasciniran. “Čuo sam za ovaj primjerak kroz prijatelja, i uspio sam dobiti sliku,” rekao je Nolan. “Ne možete pogledati ovaj primjerak, a da ne pomislite da je zanimljiv; vrlo je dramatično.” Svojom timu u kojem je bio i stručnjak iz područja pedijatrijske genomike, Atul Butte, uspjeli su provesti cjelovitu genetsku analizu.
Otkrivena ljudska povijest
Njihova analiza genoma, koja je usporedila DNA sekvence Ate s onima iz referentnih uzoraka, zdrave i bolesne, dokazuje da je Ata bila žena južnoameričkog podrijetla i snažno implicira da se radilo o prijevremenom rođenju sa ozbiljnim oblikom skeletne displazije i poremećajem starenja kostiju koji je uzrokovao ranu fuziju rasta.
Vremenska i okolišna pitanja
Kako je fetus mogao imati toliki broj genetskih defekata, vjerojatno će ostati misterija, s obzirom na to da se još nitko nije javio s unutarnjim informacijama. “Dok možemo samo spekulirati o uzroku više mutacija u Atinoj genomu, primjerak je pronađen u La Noria, jednom od napuštenih gradova za eksploataciju nitrata u pustinji Atacama, što sugerira moguću ulogu prenatalne izloženosti nitratima koja je mogla izazvati oštećenje DNA,” stoji u studiji.
Zaključak
Otkrivenja o kosturu poznatom kao Ata razbila su mitove o vanzemaljskom porijeklu i pružila novi pogled na medicinske aspekte ljudskog razvoja. Ova istraživanja ne samo da otkrivaju prošlost, već i potiču nova pitanja o utjecajima okoliša na ljudski genetski materijal. Kako znanost nastavlja napredovati, ostaje nam čekati nova otkrića koja će dodatno osvijetliti ovu fascinantnu priču.
