Giant’s Causeway: Prirodni Čudo Sjeverne Irske
Giant’s Causeway u okrugu Antrim, Sjeverna Irska, nevjerojatno je lijep prirodni fenomen koji plijeni pažnju svojim čudnim, većinom heksagonalnim kolonama. Ove neobične strukture su u oštrom kontrastu s uobičajenim prirodnim oblicima, a sve zahvaljujući neobičnosti vulkanologije.
Kako se oblikovao Giant’s Causeway?
Ta UNESCO-va svjetska baština posebna je zbog svog nastanka, koji još uvijek nije u potpunosti razjašnjen znanstvenicima. Međutim, novinski članak u The Guardianu osvrće se na fascinantan eksperiment koji je proveo Sveučilište u Liverpoolu, a koji bi mogao riješiti ovu tajnu. U publikaciji Nature Communications objašnjavaju kako su u svom laboratoriju uništili neke od ovih prekrasnih kolonada kako bi istražili njihov proces nastanka.
Brzi geološki uvod
Giant’s Causeway predstavlja proces poznat kao “kolumnarna pukotina”, koji se može naći širom svijeta. Ove kolone formiraju se u različitim vrućim vulkanskim depozitima, uključujući lavine, plitke intruzije kore, pa čak i unutar ignimbrita, koji su obilježeni nasilnim provalama pepela. Dok se molten materijal hladi, ponekad nastaju kolone poput onih u Sjevernoj Irskoj.
Kako se formiraju kolonada?
Još uvijek nije potpuno jasno zašto heksagoni predstavljaju preferiranu geometriju, niti koji su točno brzine hlađenja koje proizvode kolone različitih veličina. Međutim, znamo da se lava ili magma tijekom hlađenja skuplja, što dovodi do stvaranja pukotina. Ove pukotine rastu pod pravim kutom prema površini toka. No, ostaje nejasno u kojem točno trenutku tijekom procesa hlađenja počinju nastajati kolone.
Inovativni eksperiment: Krenimo u laboratorij
Kako bi razumjeli ovu pojavu, tim istraživača odlučio je ukrasti nekoliko bazaltnih uzoraka s Eyjafjallajökulla, donijeti ih u laboratorij i zagrijati ih do točke taljenja. U isto vrijeme, veliki stisak držao ih je na mjestu, primjenjujući pritom značajan mehanički pritisak na njih. Puno je toga što možemo naučiti iz prirode, ali ponekad je potrebno pobijediti prirodu vlastitim sredstvima.
Rezultati istraživanja
Tim je sumnjao da stvaranje pukotina počinje kada je stijena deformabilna, ali i dalje dovoljno kruta da se raspadne. Koristeći umjetno primijenjeni pritisak, uspjeli su odrediti točnu temperaturu na kojoj se to događa. Rezultati su pokazali da su bazaltni uzorci fragmentirani na temperaturama između 840 °C i 890 °C (1,544 °F do 1,634 °F). U standardnom atmosferskom pritisku i s “normalnim” sadržajem vode, bazaltna stijena obično počinje taliti iznad 980 °C (1,796 °F), što znači da se kolumnarna pukotina započinje dok je stijena još uvijek čvrsta.
Zaključak
Tako je još jedna velika misterija vezana uz ono što autori nazivaju “jednom od najimpresivnijih geoloških značajki” konačno riješena, zahvaljujući inovacijama inženjerstva. Giant’s Causeway ostaje čarobno mjesto koje nas podsjeća na snagu prirode i znanstvenu znatiželju koja nas potiče da istražujemo njene tajne.
