Fascinantna Priča o Malom Djetetu iz Grotta delle Mura
U svijetu koji se brzo mijenja, otkriće drevne DNK iz kostura dojenčeta koje je živjelo i umrlo u južnoj Italiji prije 17.000 godina daje nam izniman uvid u život u to doba. Ovaj slučaj pruža rijedak pogled na osobine, zdravlje i sudbinu nesretne bebe.
Otkriće u Južnoj Italiji
Kosturi ovog dojenčeta, poznati kao “dijete iz Grotta delle Mura”, otkriveni su 1998. godine u jednoj špilji. Heroj naše priče preminuo je u dobi od otprilike 7,5 mjeseci do 1,5 godina. Visina mu je iznosila 82 centimetra, a prema istraživanju, vjerojatno je imao plave oči, kovrčavu tamnu kosu i smeđu kožu – kombinacija koja je bila uobičajena u srednjoj i jugozapadnoj Europi u gornjem paleolitiku.
Izvanredno očuvanje ostataka
Kosturi su pronađeni ispod slojeva stijenja i iznenađujuće su dobro očuvani s obzirom na njihovu starost, koja se procjenjuje na između 17.320 i 16.910 godina. Ova nevjerojatna očuvanost omogućila je istraživačima da rekonstruiraju detalje njegovog života i smrti s iznimnom preciznošću.
Zdravstveni problemi i obiteljske veze
Genetska analiza pokazala je da je dječak vjerojatno bio pogođen hipertrofičnom kardiomiopatijom – nasljednim stanjem u kojem se srčani mišić zadebljava, što je moglo utjecati na njegov prerani smrt. Istraživanje je također otkrilo da su mu roditelji bili blisko povezani, vjerojatno prvi rođaci. Ovaj fenomen se “rijetko pronalazi u paleolitiku, ali je češći tijekom neolitika”, objasnila je autorica studije, dr. Alessandra Modi sa Sveučilišta u Firenci.
Problemi u razvoju i prehrani
Pogled na zube malog dječaka otkriva zdravstvene probleme prije i nakon rođenja. Prikazana su najmanje devet fizioloških stresnih epizoda koje sugeriraju teške fizičke stresove kroz njegov razvoj. Izotopi u zubima upućuju na to da je dječakova majka imala nisku mobilnost u posljednjim mjesecima trudnoće i da je vjerojatno bila pothranjena. Osim toga, fraktura na ključnoj kosti pokazuje da je rođenje bilo iznimno teško.
Značaj ovog otkrića
“Ova pionirska studija, koja kombinira različite tehnike analize kostura, pružila je neviđeni uvid u rast i životne uvjete djeteta koje je živjelo u ključnom razdoblju za nastanjivanje talijanskog poluotoka”, rekao je Stefano Benazzi, profesor fizičke antropologije na Sveučilištu u Bologni. Ovo otkriće nudi jedinstvenu perspektivu o ovoj razdoblju ljudske povijesti, doprinoseći cjelokupnoj slici genetskog mozaika u južnoj Italiji.
Zaključak: Nasljeđe starog dojenčeta
U kontekstu ljudske povijesti, dijete iz Grotta delle Mura ukazuje na značajne promjene u populaciji južne Italije s kraja posljednjeg glacijalnog maksimuma. Kao što je naglasio David Caramelli, profesor antropologije na Sveučilištu u Firenci, ova studija je omogućila rekonstrukciju najstarijeg genoma u Italiji. “Reveals significant changes in the population of southern Italy at the end of the Last Glacial Maximum,” dodao je. Ovo otkriće predstavlja izniman naslijeđe za tako mladu osobu.
Studija je objavljena u časopisu Nature Communications, otkrivajući nova poglavlja u našoj razumijevanju prošlosti. Ovaj fascinantan uvid u drevni svijet pomaže nam bolje shvatiti put kroz koji je čovječanstvo prošlo.
