Derinkuyu: Tajna podzemnog grada u Turskoj
U 1963. godini, u pokrajini Nevşehir, Turska, jedan muškarac je srušio zid podruma i otkrio ogroman podzemni grad. Ovaj nesretni istraživač, čije ime nije navedeno u izvještajima, koristio je čekić kako bi razbio zid i otkrio tunel iza njega, koji je vodio do još tunela. Kasnije istraživanje pokazalo je da se radi o podzemnom gradu dubokom do 18 katova, sa kapelama, školama i konjušnicama. Poznat kao Derinkuyu, ovaj grad je bio napušten stoljećima, što je vjerojatno bio olakšavajući faktor za muškarca koji je upravo udario svoj put unutra.
Kako je sve počelo: Povijest Derinkuyu
Prema arheolozima Turskog odjela za kulturu, radovi na gradu mogli su započeti još u 8. i 7. stoljeću prije nove ere. Iako su stijene formirane od vulkanskog pepela bile mekane, Fryžani koji su započeli gradnju nisu napredovali daleko. Manuskript iz 370. godine prije nove ere, koji vjerojatno opisuje Derinkuyu, spominje kako su podzemni stanovi bili dovoljno veliki za obitelj, domaće životinje i hranu.
Vrhunski period i arhitektura
Grad je dosegao svoj vrhunac tijekom bizantskog razdoblja (od 395. do 1453. godine nove ere), kada je postao labirint tunela, komora i soba koji pokrivaju površinu od 445 kvadratnih kilometara. Mreža tunela sadržavala je skrivene ulaze, ventilacijske šahtove (za prozračivanje podzemnih prostora) te bunare i vodovode. Mještani su najvjerojatnije prvotno koristili meku stijenje za skladištenje hrane, držeći je na hladnim i stabilnim temperaturama. No, gradovi poput Derinkuyu su postali bitni jer su se pokazali izuzetno korisnima za obranu.
Strategije obrane
- Stanovnici na donjim razinama mogli su osujetiti opskrbu vodom gornjim razinama, sprječavajući neprijatelje da je kontaminiraju.
- Tuneli su mogli biti blokirani iznutra okruglim vratima od kamena, dok su bila i uska prolaza kako bi se napadači mogli suočiti jedan po jedan.
Ove obrambene strategije izgledaju kao iz holivudskih filmova, dodajući dodatnu dimenziju povijesnom značaju ovog podzemnog grada.
Različiti narodi i njihova povijest
Kroz stoljeća, Derinkuyu je bio utočište za različite narode. Rani kršćani su se sklanjali od progona Rimljana, dok su muslimani koristili podzemne prostore za zaštitu tijekom arapsko-bizantskih ratova 780. i 1180. godine. Čak i do 1909. godine, slične špilje korištene su kao skloništa. Richard MacGillivray Dawkins, lingvist s Cambridgea, opisao je svoje vrijeme u Grčkoj, ističući kako su ljudi živjeli u ovim podzemnim prostorima bez kuća iznad tla.
Zaključak
Derinkuyu je fascinantan primjer ljudske izdržljivosti i snalažljivosti, savršeno prilagođen za preživljavanje u težim vremenima. Taj grad, s bogatom poviješću i nevjerojatnom arhitekturom, ostaje jedno od najsvjetlijih svjedočanstava o ljudskom duhu i sposobnosti preživljavanja u najtežim uvjetima.
