Legendarna “Slonova Stopala” iz Černobila: Tajne i opasnosti
Da ste se zadržali u prostoriji s ovom očvrsnutom masom krajem 1980-ih, šanse za još jedan rođendan bile bi vam vrlo male. Sekunde provedene u njenoj blizini ostavile bi vas povraćajući, s groznicom i jedva sposobnim razmišljati. Ovo nije običan industrijski otpad; ovo je relikvija iz srca nuklearne katastrofe u Černobilu, koja zrači radijacijom na razinama koje su izvan ljudskog poimanja.
Što je “Slonova Stopala”?
Ova očvrsnuta masa od rastaljenog materijala, poznata kao “Slonova Stopala”, leži u podrumu ispod Reaktora 4 Nuklearne elektrane Černobil, mjesta najgore nuklearne nesreće u Europi. Infamozni incident dogodio se u ranim satima 26. travnja 1986. godine u nuklearnoj elektrani V.I. Lenjin, u blizini ukrajinskog grada Pripjata. Zbog nedostatka u dizajnu reaktora i operativnih grešaka tijekom sigurnosnog testa, Reaktor 4 se pregrijao i eksplodirao, izbacujući ogromne količine radioaktivnog materijala u okolinu.
Nuklearna katastrofa i njene posljedice
Kao što izraz “meltdown” sugerira, nuklearni incident poput ovog oslobađa nezamislivu količinu topline, dovoljno da pretvori reaktor i njegove gorivne šipke u lava-sličnu smjesu. Ta smjesa metala, pijeska i urana na kraju se hladi i stvrdnjava u formacije poznate kao materijali koji sadrže gorivo (FCMs). Ruševine Černobila prekrivene su tonama ovog opasnog materijala, ali niti jedna nije toliko legendarna – ili smrtonosna – kao “Slonova Stopala”. Kratko nakon katastrofe, emitirala je oko 10,000 rentgena ionizirajuće radijacije po satu. To je nevjerojatna doza opasne radijacije. Za usporedbu, izloženost samo 500 rentgena tijekom 5 sati bila bi sigurna smrt.
Kako “Slonova Stopala” zrači danas?
Unatoč svojoj nekadašnjoj smrtonosnoj snazi, “Slonova Stopala” je nakon nekog vremena izgubila dio svoje moći zbog prirodnog radioaktivnog raspada urana. Znanstvenici, ekipe za čišćenje i fotografi mogli su posjetiti mjesto mnogo godina kasnije. Najpoznatija slika “Slonove Stopala” snimljena je 1996. godine od strane Artura Kornejeva, kazahstanskog nuklearnog stručnjaka, koji je imao zadatak pronaći nekontrolirano gorivo u dubinama Černobila i mjeriti razine radijacije.
Povijesni trenutak
“Mi smo bili pioniri. Uvijek smo bili na samom rubu,” rekao je Kornejev 2014. godine u intervjuu za The New York Times. Unatoč neprovjerenim informacijama da je Kornejev preminuo 2022. godine, poznato je da su njegovi kasniji dani bili obilježeni zdravstvenim problemima povezanima s izlaganjem radijaciji u Černobilu. Njegovi susreti s “Slonovom Stopalom” sigurno nisu pomogli. “Sovjetska radijacija je najbolja radijacija na svijetu,” sarkastično je komentirao.
Kako se danas dobivaju uzorci?
Fotografirati “Slonovu Stopalu” nije lak zadatak, ali dobiti uzorke iz ovog kultnog FCM-a je još teže. U početku, masa materijala bila je toliko gusta da su znanstvenici morali koristiti kalašnjikov kako bi otkinuli dijelove za analizu. Tijekom godina, međutim, “Slonova Stopala” je postala mekša. Znanstvenici danas više ne trebaju kalašnjikov da bi došli do uzoraka. “Sada više-manje ima konzistentnost pijeska,” izjavio je Maksim Saveliev iz Instituta za probleme sigurnosti nuklearnih elektrana 2021. godine.
Zaključak
“Slonova Stopala” predstavlja ne samo strašnu opasnost koju je nuklearna energija nosila sa sobom, nego i snažan podsjetnik na važnost sigurnosti u nuklearnom sektoru. Dok istraživači nastavljaju proučavati ovu neobičnu formaciju, potrebno je zapamtiti posljedice nestručnog rukovanja i odluka koje su dovele do jednog od najznačajnijih događaja u povijesti.
