Otkriće u spilji Lamalunga: Tajna Altamura čovjeka
Godine 1993., u spilji Lamalunga u južnoj Italiji, otkriven je neobičan prizor koji je zaintrigirao znanstvenike i entuzijaste. Unutra, u ovoj spilji nastaloj urušavanjem tla, pronađen je gotovo kompletan fosilizirani kostur čovjeka, umetnut u stijenu. Ostatke su prekrivale male mrlje, poznate kao “školjkasti ukras”. Ova pojava, slična kokicama, marljivo se dalje istraživala.
Što je školjkasti ukras?
Prema riječima Lee-Gray Bozea, fizičkog znanstvenika iz Američke geološke službe, “školjkasti ukras” se obično javlja u vlažnim dijelovima spilje gdje voda može teći po površini. Takvi dijelovi često uključuju područja s kapljanjem vode, gdje kapljice mogu stvarati školjkasti oblik oko mjesta ispuštanja. Ovo ukrašavanje ne samo da pridonosi estetskom dojmu, već može pružiti važne informacije o okolišu u kojem se nalaze.
Kako je čovjek završio u spilji?
Fosilni ostaci u nekim galerijama spilje često su izolirani kostni elementi koji su se akumulirali u udubljenjima, što sugerira da su ih prenijeli i raspršili voda. Međutim, u slučaju ljudskog kostura, znanstvenici su zaključili da je zapravo koncentriran u malom području, što ukazuje na hipotetiku da se kostur srušio na mjestu gdje je pronađen nakon smrti i raspadanja tijela.
Prema istraživačkom timu, muška je osoba vjerojatno pala u urušeninu i ostala zarobljena, gdje je vjerojatno umrla od gladi ili dehidracije, a zatim je pokrivena školkastim ukrasom do otkrića više od stotinu tisuća godina kasnije.
Identitet Altamura čovjeka
Kostur je ostavljen na svom mjestu budući da bi njegovo uznemiravanje moglo izazvati trajnu štetu. Znanstvenici su se posvetili proučavanju tijela putem opservacija na terenu i fotografija. Kada je uzet uzorak kostura, fragment lopatice, utvrđeno je da nije pripadao Homo sapiensu, kako su neki teorizirali, već Neandertalcu koji je živio između 128.000 i 187.000 godina prije.
Zubi govore više od riječi
Nadalje, analiza zuba Altamura čovjeka provedena 2020. pokazala je znakove trošenja, što sugerira da je bio odrasla osoba, ali ne i starija u trenutku smrti. Istraživači su također otkrili da je jedan zub najvjerojatnije izgubljen nekoliko tjedana prije smrti, budući da su ostali zubi imali dovoljno vremena za promjenu položaja.
Zaključak
Ova fascinantna otkrića vezana uz Altamura čovjeka ne samo da su osvijetlila njegovu sudbinu, već su pružila i dragocjene informacije o životu Neandertalaca. Upoznavanje s našim praznim stranicama prošlosti neprestano nas navodi na razmišljanje o nepoznatim pričama koje skriva naš planet.
