Aphantazija: Razumijevanje fenomena bez maštovitosti
Uvod u aphantaziju
Godine 2015. profesor Adam Zeman prvi put je upotrijebio termin “aphantasia” za opisivanje neobičnog stanja u kojem ljudi nemaju umnu sliku. Prije nego što je aphantazija dobila ime, mnogi koji se prepoznaju u ovom opisu nisu ni znali da drugi informacije obrađuju na drugačiji način. Gotovo deset godina kasnije, Zeman je objavio pregled dosad otkrivenog o ovom misterioznom fenomenu.
Što znamo o aphantaziji?
U ovoj recenziji obuhvaćeno je više od 50 znanstvenih studija koje istražuju fenomen aphantazije, za koji se procjenjuje da pogađa između 1% i 5% populacije. Kako je Zeman izjavio, “Stvaranje pojma ‘aphantasia’ neočekivano je otvorilo prozor u zanemareni aspekt ljudskog iskustva.” Ova nova perspektiva pomaže onima koji pate od nedostatka maštovitosti, dok istovremeno rastući broj istraživanja otkriva posljedice aphantazije.
Različiti pogledi na svijet
Za mnoge ljude s vizualnom maštom gotovo je nemoguće razumjeti iskustva onih s aphantazijom, a obrnuto je također istinito. Primjerice, 43-godišnja Mary Wathen doživjela je trenutak prosvjetljenja dok je razgovarala s drugim roditeljima o igrama uloga. Uvidjela je da svi drugi mogu vidjeti slike u svojim mislima. “To mi je bilo potpuno nevjerojatno. Ne mogu shvatiti što oni zapravo misle – gdje je ta slika i kako izgleda? Za mene, osim ako ne mogu vidjeti nešto svojim očima, to ne postoji,” rekla je.
Aphantazija nije poremećaj
Iako postoje velike razlike u tome kako ljudi s aphantazijom i bez nje doživljavaju svijet, Zeman naglašava kako se stručnjaci slažu da aphantazija nije poremećaj i ne znači da osoba nema maštu. Tijekom proteklih deset godina otkriveni su različiti podtipovi aphantazije. Neki ljudi imaju teškoće s prepoznavanjem lica, dok drugi nemaju, a neki se bore s autobiografskim pamćenjem.
Povezanost aphantazije i autizma
U malom broju osoba s aphantazijom, čini se da je stanje povezano s osobinama koje su često viđene kod osoba s autizmom. Također, nemogućnost vizualizacije zastrašujućih slika može značiti da oni s aphantazijom ne reagiraju tako snažno na strašne priče. Zanimljivo je napomenuti da to može biti prednost u znanstvenom svijetu, dok je hiperpantazija (super-vivid vizualna mašta) povezana s uspjehom u umjetnosti.
Kreativnost bez vizualizacije
Jedan recentni izvještaj opisuje ženu koja je navodno uspjela “poništiti” svoju aphantaziju uzimanjem magičnih gljiva. Međutim, bez zavisnosti od droga, istraživanja sugeriraju da većina ljudi s aphantazijom još uvijek ima vizualne snove. Mary Wathen ističe da aphantazija nije uvijek nedostatak. “Ja sam zaista dobra u pisanju i verbalnoj komunikaciji – mislim da je to zato što nisam zaokupljena slikama, već se usredotočujem na snagu riječi,” objašnjava ona.
Prednosti i nedostaci aphantazije
Međutim, postoje i nedvojbene negativne strane. Wathen posebno želi moći zamisliti lica svoje djece kada nisu uključena. Ukupno gledajući, nastaviti istraživanje aphantazije važno je ne samo zbog znanstvenog interesa, već i kako bi se istaknulo da sve ljudske mašte ne funkcioniraju isto.
Završna misao
Wathen dodaje: “Mislim da je jako važno podići svijest o tome da neki ljudi jednostavno nemaju ovu sposobnost – posebno jer je korištenje vizualne mašte ključni način na koji se mala djeca podučavaju i angažiraju.” Važno je osigurati da se prilagode potrebama svih i potaknuti alternativne načine učenja i angažmana.
Zaključak
Kao što pokazuje ovo istraživanje objavljeno u časopisu *Trends in Cognitive Sciences*, razumijevanje aphantazije može otvoriti nova vrata u razumijevanju ljudske mašte i iskustava. Rastuće zanimanje za ovaj fenomen svakako će pomoći u razvijanju strategija učenja koje poštuju raznolikost ljudskih kognitivnih sposobnosti.
