Nova Istraživanja Aphantazije: Kako Funkcionira Um Bez “Očiju Uma”
Prema novim istraživanjima, mozgovi ljudi s aphantazijom mogu imati neobičnu strukturu. Ova studija ukazuje na to da kod osoba s tim poremećajem – koji se očituje kao nemogućnost stvaranja mentalnih slika poznatih kao “oko uma” – vizualni korteks u mozgu je još uvijek aktivan i proizvodi vizualne informacije. Zanimljivo je da te slike ne mogu biti svjesno percipirane.
Što Je Aphantazija?
Aphantazija je stanje koje mogu u potpunosti razumjeti samo oni koji to doživljavaju. Dok ljudi koji lako mogu zamišljati stvari imaju problema zamisliti život bez “oka uma”. Profesor Joel Pearson sa Sveučilišta New South Wales u Sydneyu pojašnjava: “Ako pokušate zamisliti plažu, vjerojatno je možete ‘vidjeti’ u svom umu. Osobe s aphantazijom nemaju tu mentalnu sliku – ona je jednostavno prazna.”
Razvoj Istraživačkog Pojma
Termin “aphantazija” uveden je tek 2015. godine, dajući znanstvenu oznaku iskustvu za koje su mnogi s tim poremećajem bili potpuno nesvjesni da je rijetko ili neobično. Rano istraživanje profesora Adama Zemana s Univerziteta Exeter otvorilo je vrata novim saznanjima, dok su neuroznanstvenici pokušavali razumjeti kako se mozgovi ljudi s aphantazijom razlikuju i kako to može utjecati na druge aspekte kognicije.
Najnovija Istraživanja
Ova posljednja studija uključila je 14 osoba s aphantazijom i 18-kontrolnu grupu. Obje grupe prošle su testove vizualne mašte prije nego su im napravljene magnetske rezonance (fMRI) mozga. Dok su bili u skeneru, zatraženo je od njih da gledaju ili zamišljaju obojene prugaste uzorke. fMRI mjeri promjene razine kisika u krvi koje ukazuju na povećanu aktivnost različitih dijelova mozga.
- Analiza je pokazala da su osobe s aphantazijom imale smanjeni signal aktivnosti mozga dok su gledali na pruge u usporedbi s kontrolnom grupom.
- Kada su zamolili sudionike da zamišljaju uzorke, vizualni korteks kod osoba s aphantazijom bio je aktivan, što je i očekivano.
- Znanstvenici su uspjeli “dešifrirati” te obrasce aktivnosti kako bi dobili uvid u slike koje su pokušavali zamisliti.
Međutim, ključno je napomenuti da su sudionici i dalje “vidjeli” samo praznu ploču u svojim mislima.Profesor Pearson dodaje: “Naši rezultati pokazuju da kada osoba s aphantazijom pokuša zamisliti, njihovi mozgovi i dalje stvaraju reprezentaciju u ranoj vizualnoj kori. To je kao da njihov mozak izvršava proračun, ali preskoči završni korak prikazivanja rezultata.”
Što To Znači za Naše Razumijevanje Mentalne Imažerije?
Ovo istraživanje otkriva da mentalna imagerija nije samo o aktivaciji mozga; takođe se radi o načinu na koji je ta aktivnost formatirana u nešto što možemo doživjeti. Iako još uvijek imamo mnogo pitanja o aphantaziji, ovo stanje nije samo neobična karakteristika; temeljna neurobiologija može biti povezana s raznim drugim poremećajima mozga.
Profesor Pearson ističe: “Želimo i trebamo znati više o tome kako je mentalna imagerija ključna za mnoge psihološke terapije i kako se super snažna imagerija povezuje s poremećajima kao što su shizofrenija i Parkinsonova bolest.” Daljnja istraživanja s većim uzorcima su sada neophodna.
Zaključak
Ovo istraživanje zatvara razliku između viđenog i neviđenog, ukazujući da ljudi s aphantazijom još uvijek imaju neurološki okvir za imageriju, čak i ako je ne mogu svjesno “vidjeti”. Više od samog razumijevanja aphantazije, ovo istraživanje može otvoriti put za nova saznanja o načinu na koji naš mozak generira slike.
Ova otkrića se temelje na znanstvenom radu objavljenom u časopisu Current Biology, otvarajući nove horizonte u razumijevanju različitih aspekata ljudske kognicije.
