Zašto je godina 46. prije Krista trajala nevjerojatnih 445 dana?
Ponekad se čini da godine prolaze u tren oka, dok druge vuku poput vječnog trajanja. No, postoji nekoliko godina, poput prijestupnih godina, koje traju malo dulje od uobičajenih. Jedna takva godina, 46. godine prije Krista, trajala je čak 445 dana, što je 80 dana više od onoga na što smo navikli. No, zašto je ta godina bila toliko duga? Hajde da zaronimo u povijest i otkrijemo odgovore na ovo fascinantno pitanje.
Kako funkcionira kalendar?
Godine se mjeri prema tome koliko vremena Zemlja treba da napravi jedan puni krug oko Sunca i vrati se na točnu točku koju smo postavili za početak nove godine. Naši kalendari pokušavaju podijeliti to razdoblje u manje dijelove (mjesece, tjedne, dane) radi praktičnosti. Primjerice, korisnije je reći: “Vidimo se 3. ožujka u 12:00”, nego: “Kada sjene planine potisnu prema brežuljku, tada ćemo se sastati na doručku”.
Povijest kalendara
Prije nego što je Julije Cezar uveo julianski kalendar, rimska godina se oslanjala na lunarni kalendar od 10 mjeseci i 304 dana. Taj kalendar je brzo izgubio usklađenost s putanjom Zemlje oko Sunca. Već oko 200. godine prije Krista, kalendar je bio toliko neusklađen da je blizu-totalna pomrčina koja se dogodila 14. ožujka bila zabilježena kao 11. srpnja.
Kalendar i politika
Kako bi se ispravila ova neusklađenost, svake nekoliko godina dodavao se “interkalarnu mjesec”, poznat kao Mercedonius. Međutim, ovo rješenje nije bilo idealno jer su političari poput Pontifexa Maximusa i svećenstva imali moć promjeniti kalendar, ponekad ga koristeći u političke svrhe, kao što je produljenje mandata nekoga. Razmišljajte o zasjedanju pod vrućim decembarskim suncem samo kako bi Joeleticus Blogsicus mogao zadržati svoju poziciju u Ministarstvu poljoprivrede nekoliko dana duže.
Cezarova reforma kalendara
Julije Cezar pokušao je urediti tu situaciju uvodeći julianski kalendar 45. godine prije Krista. Dodao je jedan ili dva dana na kraj svih kratkih mjeseci (osim februara) kako bi ukupan broj dana u godini bio poznatih 365. Kako je povjesničar Suetonij pisao, “Okrenuvši svoju pažnju reorganizaciji države, reformirao je kalendar… a godina je, u dugačkoj parodiji, imala tri stotine i šezdeset i pet dana, ukinuvši interkalarnu mjesec i dodajući jedan dan svake četvrte godine.”
Problemi s usklađivanjem sezona
Međutim, čak ni novi kalendar nije odmah riješio problem s usklađivanjem godina i godišnjih doba. Cezar je dodao nekoliko mjeseci 46. godine prije Krista kako bi se sve uskladilo do sljedećih kalenda u siječnju. “Tako je godina u kojoj su ove mjerače provedene bila jedna od petnaest mjeseci,” dodao je Suetonij.
Godina konfuzije
Na kraju, 46. godine prije Krista postala je najduža godina u zabilježenoj povijesti s nevjerojatnih 445 dana, poznata i kao annus confusionis ili “godina konfuzije”. Ova unikatna godina ostavlja nas s pitanjima o tome kako smo došli do današnjih kalendara i koliko su promjene u povijesti oblikovale naše vremensko računanje.
Završne misli
Povijest kalendara je fascinantna i puna neobičnih zbivanja. Godina 46. prije Krista savršeno ilustrira kako su političke odluke i lunarni ciklusi oblikovali naše pojmove vremena, ostavljajući nas da razmišljamo o prirodi godina i kako ih mi doživljavamo danas. Razumijevanje ove jedinstvene godine pomaže nam cijeniti suvremeni kalendar, koji je rezultat stoljetnih prilagodbi i poboljšanja.
