Voyager 1: I dalje zadivljuje i iznenađuje
Voyager 1 nastavlja fascinirati svijet. Nakon što je proslavio 47 godina postojanja i putovao u međuzvjezdani prostor zajedno sa svojim blizancem, pomislili biste da će letjelica konačno prestati iznenađivati. Ali, ništa od toga! U posljednjih nekoliko tjedana, sonda je doživjela još jedan kvar koji je rezultirao gubitkom komunikacije, no uspjela je samo pronaći rješenje koristeći opremu koja nije korištena od 1981. godine. Sonda se nalazi više od 24 milijarde kilometara (15 milijardi milja) od Zemlje, a potrebno je više od 22 i pol sata da signal stigne do letjelice ili da se vrati natrag.
Izazovi u međuzvjezdanoj komunikaciji
Dana 16. listopada, ekipna grupa na Zemlji zatražila je od svemirske letjelice da uključi jedan od svojih grijača kako bi se održala optimalna temperatura. U uvjetima velike hladnoće, Voyager 1 treba toplinu kako bi njegovi unutarnji sustavi ispravno radili. Iako je izvor energije radioaktivan i postupno se troši, sonda je još uvijek imala dovoljno snage za grijanje. No, stvari su krenule naopako.
U petak, 18. listopada, letjelica nije odgovorila. Voyager 1 koristi X-band radio odašiljač za komunikaciju s Deep Space Network (Mrežom dubokog svemira). Tim misije vrlo dobro poznaje svoju sondu i otkrio je da bi naredba mogla aktivirati sustav zaštite od grešaka, što je rezultiralo smanjenjem brzine prijenosa podataka i promjenom signala iz X-band odašiljača. Team je nastavio tražiti taj signal i naposljetku su ga pronašli. Situacija je bila malo problematična, ali nije izazvala paniku poput prošle godine, kada je sonda počela slati besmislene podatke.
Neočekivano rješenje
U međuvremenu, tim je počeo istraživati dublje. Na dan 19. listopada, signal je iznenada potpuno nestao, što je izazvalo zabrinutost. Srećom, on-board računalni sustav Voyager 1 nekako je pronašao rješenje – doista neobično rješenje. Kako piše Tony Greicius iz NASA-e u blogu Voyager, “letna ekipa sumnja da je sustav zaštite od grešaka Voyager 1 aktiviran još dva puta, što je rezultiralo isključivanjem X-band odašiljača i prebacivanjem na drugi radio odašiljač nazvan S-band.”
S-band odašiljač koristi manje energije, ali Voyager 1 ga nije koristio za komunikaciju sa Zemljom od 1981. godine. Koristi drugačiju frekvenciju, a signal S-banda je znatno slabiji. Iako tim nije bio siguran da će se S-band moći detektirati na Zemlji zbog velike udaljenosti, inženjeri s Deep Space Network uspjeli su to učiniti.
Nastavak misije i nevjerojatna postignuća
Tim je potvrdio da S-band odašiljač radi dobro, čak i nakon svih tih godina i na nevjerojatnoj udaljenosti. Trenutno rade na vraćanju sonde u normalan radni režim.
Sve vezano uz Voyager sonde svjedoči o izvanrednom radu inženjerskog tima koji ih je dizajnirao i onih koji neprestano rade na njima. Činjenica da se one i dalje kreću kroz svemir predstavlja pravi tehnološki uspjeh.
Zaključak
Voyager 1 i dalje oduzima dah, dok istražuje neistražena prostranstva svemira. Njegova izdržljivost i sposobnost da se nosi s izazovima u međuzvjezdanoj komunikaciji ostavljaju nas bez daha i potiču nas da razmišljamo o granicama ljudskog inženjeringa.
