Hunga Tonga–Hunga Ha’apai: Razumijevanje erupcije koja je promijenila svet
Uvod
Erupcija podvodnog vulkana Hunga Tonga–Hunga Ha’apai (HTHH) 2022. godine ostavila je značajan trag u svijetu geologije. Ova erupcija, koja se odigrala 15. siječnja, oslobodila je energiju jednaku 20 megatona TNT-a kroz pet eksplozija, od kojih je najjača bila 15 megatona. Ovaj događaj, iako daleko manji od Tsar Bombe, najveće nuklearne bombe ikad testirane, ostaje fascinantan fenomen u povijesti vulkanizma.
Utjecaj erupcije
Vulkan HTHH napravio je pravi kaos, zahvatio je Tongatapu, najnaseljenije od više od 170 otoka Tongu, s valovima visine 17 metara. Seizmografi širom svijeta zabilježili su vibracije koji su pratili erupciju, dok je dimni stup dosegao visinu od 57 kilometara, što je najviša visina ikad zabilježena od kada imamo satelite za promatranje.
Rekonstrukcija erupcije
Međunarodni tim znanstvenika sada je rekonstruirao erupciju i tsunamije koji su uslijedili kako bi izračunali energiju uključenu u ovaj strašni fenomen. Njihovo istraživanje, objavljeno u novom radu, koristilo je više tehnika za procjenu snage erupcije.
- Fotografije prije i poslije erupcije korištene su za promatranje promjena na morskom dnu.
- Modelirali su sile potrebne za stvaranje tsunami visine 45 metara kod otoka Tofua, koji se nalazio bliže eksploziji.
- Podaci iz barometara, lokacije na kojima su udari raznijeli prozore i svjedočanstva očevidaca dodatno su pomogli u analizi.
Unatoč brojnim izvorima informacija, istraživači su se suočili s složenošću u izdavačkom razdvajanju učinaka tri najveće eksplozije kako bi procijenili njihovu veličinu. Njihovo zaključivanje pokazuje da je energija oslobođena tijekom HTHH erupcije bila slična onoj iz erupcije Krakatoa 1883. godine, dok je potonja izazvala smrt procijenjenih 36,000 ljudi.
Utjecaj na stanovništvo i okolinu
Srećom, samo šest izravnih smrtnih slučajeva potvrđeno je od HTHH erupcije. Ovo dijelom odražava manju populaciju u blizini, ali i uvjete pod kojima se događaj dogodio. Profesor Sam Purkis s Floridskog sveučilišta u Miamiju pripisuje nisku stopu smrtnosti “povećanju vježbi evakuacije i osvještavanju provedenih na Tongi u godinama prije erupcije.”
Ironično, pandemija COVID-19 igrala je pozitivnu ulogu jer je spriječila dolazak turista; veliki odmarališta bila su puno izloženija tsunamiju nego gradovi na Tongi, ali su bili zatvoreni. Također, manji tsunamiji koji su nastali uslijed ranijih eksplozija vjerojatno su pomogli stanovnicima da potraže sigurnije mjesto.
Topografija morskog dna
Topografija morskog dna u području vulkana također je igrala svoju ulogu. Stvorila je zamku za valove koja je usporila tsunami, što je posebno istaknuto u istraživanju. Prema radu, “Ovi rezultati naglašavaju kako jedan tsunami može ostati ‘zarobljen’ u arhipelagu, kao i kako interakcije valova iz više eksplozija mogu utjecati na njih, čak i kad su odvojeni satima.”
Zaključak: Budućnost i opasnosti
Iako su materijalne štete bile katastrofalne, Purkis naglašava kako bi buduće podvodne erupcije mogle biti još opasnije. Većina vulkana smještena je bliže većim populacijama, što bi moglo pojačati učinke valova. Tonga-Kermadec Arc nalazi se na najbrže konvergirajućoj i stoga najseizmički aktivnoj granici subdukcije na Zemlji, sa najvećom gustoćom podvodnih vulkana.
Ova istraživanja otvaraju novi prozor u razumijevanju vulkanskih erupcija i njihovih posljedica, a uz povećano praćenje i istraživanje, možemo se nadati boljem pripremljenosti za slične događaje u budućnosti.
