Nemogućnost hodanja po oblacima: Priča o Lt. Col. Williamu Rankinu
Uvod
Iako mnogi zamišljaju kako bi bilo divno hodati po oblacima, stvarnost je potpuno drugačija. U pokušaju da to učinite, završili biste s mokrim odijelom jer biste propali kroz oblake. No, ako imate sreće, možda nećete završiti unutar kumulonimbus oblaka, koji su vrlo opasni. U ovom članku istražujemo nevjerojatnu priču o Lt. Col. Williamu Rankinu, jednom od samo dva preživjela osobe koje su prošle kroz olujne oblake.
Kumulonimbus oblaci: Opasni neprijatelji
Kumulonimbus oblaci su pravi “zločinci” među oblacima. Ove monumentalne formacije vode vodenu paru u visine od 20,000 metara (60,000 stopa) i su jedine poznate koje proizvode munje, gromove i grad. Iako većina oblaka ne prelazi visinu od 2,000 metara (6,500 stopa), kumulonimbus oblaci se uzdižu do neba stvarajući izgled ogromne nakovnja.
Priča hrabrog pilota
Povijesni događaj koji se odigrao 26. srpnja 1959. uključuje Lt. Col. Williama Rankina i njegovog kolegu pilota Herberta Nolana. Dok su letišli svojim F-8 Crusader zrakoplovima prema Južnoj Karolini, naišli su na prijeteće olujne oblake. Kako bi se zaštitili, odlučili su se popeti na visinu od 14,300 metara (47,000 stopa) da bi izbjegli oluje.
Nažalost, motor Rankinovog zrakoplova pretrpio je kvar i odjednom je stao, a bez odijela za pritisak, Rankin je bio suočen s kataklizmičnim uvjetima. Svjestan opasnosti, odlučio je iskočiti. Izvukao je ručku za katapultiranje, izgubivši rukavicu u tom procesu, i na 14,300 metara se našao u smrtonosnom okruženju.
Kap koja je odlučila sudbinu
Rankin se našao unutar kumulonimbus oblaka s minimalnim brojem resursa. Had na pameti, odlučio je ne aktivirati padobran odmah, znajući da bi to moglo značiti smrt. Umjesto toga, oslobodio je barometar koji bi automatski otvorio padobran na visini od 3,048 metara (10,000 stopa). U tom trenutku mu se činilo da mu nada nestaje dok je bio bačen od strane snažnih uzlaznih struja unutar oblaka, dok su ledenice i munje prijetili iz svih pravaca.
Na sreću, padobran se otvorio, ali Rankin nije bio ni blizu predviđene visine. Pritisak unutar oblaka ga je ponovo podigao, a suprotne struje su ga ponovno spuštale, dok je izbjegavao komade leda i držeći dah u zasićenom zraku ispod oblaka.
Konačan ishod
Na kraju, oluja ga je oslobodila, a on je pao na drvo, udarivši glavom u deblo. Kada je pogledao na sat, shvatio je da je prošlo 40 minuta otkako je iskočio iz zrakoplova. Uz pomoć prolaznika, hitno je prebačen u bolnicu zbog ozljeda nastalih dekompresijom, smrzavanja i nekoliko manjih ozljeda.
Završna riječ
Iako je Rankin umro 2009. godine u dobi od 88 godina, njegov povratak usluge nakon nesreće i knjiga “Čovjek koji je jahao munju” ostavili su neizbrisiv trag u povijesti. Njegova nevjerojatna priča je dokaz hrabrosti i brze reakcije, a samo je jedna od dvije osobe koje su preživjele tako izvanredno iskustvo. Dok svi sanjamo o hodanju po oblacima, Rankinova priča podsjeća nas na opasnosti koje se skrivaju u njihovim srcima.
