Različite strategije razmnožavanja kod orangutana: Uloga jastučića na obrazima
U svijetu orangutana, neki mužjaci ističu se svojim velikim, podstavljenim obrazima, dok drugi nemaju takve karakteristike. Nedavna istraživanja koja su provela ispitivanja o očinstvu kod ovih majmuna otkrivaju da mužjaci s jastučićima (poznatim kao flanges) imaju znatno veću uspješnost u očinstvu. Ove fascinantne spoznaje objavljene su u časopisu Behavioral Ecology and Sociobiology ovog tjedna.
Što je bimaturizam kod orangutana?
Za razliku od većine sisavaca, orangutani pokazuju fenomen poznat kao bimaturizam, gdje odrasli mužjaci usvajaju jedan od dva različita oblika lica. Oni koji nemaju jastučiće, odnosno unflanged mužjaci, izgledaju slični ženki po veličini i obliku lica. S druge strane, dominantni mužjaci s flangesima pokazuju ekstremni spolni dimorfizam: oni su znatno veći od ženki, a osim jastučića, imaju i veliki, viseći grleni mjehur koji im pomaže u ispuštanju dugih, dubokih poziva.
Uloga jastučića na obrazima
Ono što je posebno zanimljivo jest da mužjaci bez jastučića također mogu biti uspješni u očinstvu. Prema riječima Grahama Banesa iz Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju (MPI-EVA), “dominantni mužjaci trebaju pronaći i konzumirati više kalorija. Njihovo kretanje je ograničeno zbog veličine, a sukobi s drugim dominantnim mužjacima često završavaju smrću.” Postavlja se pitanje: “Zašto bi mužjak razvijao jastučiće ako može postati otac i bez njih?”
Istraživanje reproduktivnog uspjeha
Da bi istražili privlačnost mužjaka s jastučićima za ženke, Banes i njegovi kolege proučavali su reproduktivni uspjeh Kusasija, bivšeg dugotrajno dominantnog mužjaka u Camp Leakeyju, smještenom u nacionalnom parku Tanjung Puting u Indoneziji. U tom području obično postoji samo jedan mužjak s jastučićima. Istraživači su usporedili Kusasijev uspjeh s uspjehom subordiranih mužjaka bez jastučića iz istog staništa.
Tim je izveo testove očinstva analizirajući DNK uzete iz uzoraka fecesa prikupljenih unutar područja studije od 50 četvornih kilometara. Identificirali su 39 postojećih jedinki, od kojih je 12 bilo mužjaka. Tijekom deset godina dok je Kusasi bio dominantan, imao je više potomaka nego bilo koji drugi mužjak. “Očinstvo je utvrđeno za 14 potencijalnih potomaka, koji su začeti tijekom više desetljeća, od kojih je 10 bio Kusasijev,” izjavila je Linda Vigilant, koautorka studije iz MPI-EVA.
Zaključak o strategiji reprodukcije
Tim je zaključio da je razvoj jastučića konzistentan s evolucijski stabilnom reproduktivnom strategijom, u kojoj je razmnožavanje visoko pristrano u korist mužjaka s flangesima. Usprkos tome što su mužjaci bez jastučića također uspješno imali potomstvo, “vremensko usklađivanje” bilo je zanimljivo, dodao je Banes. “Ovi drugi mužjaci su obično bili reproduktivno uspješni na početku i kraju Kusasijeve dominantne ere, kada je hijerarhija mogla ostati nejasna.” Drugim riječima, čekali su šanse u vremenima kada je poredak bio nestabilan.
Ova otkrića pružaju dubok uvid u svakodnevni život orangutana i njihov složeni sustav razmnožavanja, ističući važnost fizičkih karakteristika i društvenih struktura u njihovim reproduktivnim strategijama.
