Pompeji: Tajne iza “Kamenih Tijela”
Krajem listopada 79. godine naše ere, Apokalipsa je pogodila Pompeje. Vezuv, aktivni vulkan koji se nalazi samo pet milja od ovog nekad prosperitetnog grada, konačno je ispunio prijetnje koje je slalo tijekom proteklih petnaest godina i eruptirao, preplavljujući okolno područje smrtonosnim oblakom superzagrijanih plinova, rastopljenih stijena i vruće regione.
Danas su stvari drugačije. Pompeji su postali velika turistička atrakcija, privlačeći oko 2,5 milijuna posjetitelja godišnje. Najveća atrakcija su poznata “kamenita” tijela žrtava koje nisu uspjele pobjeći od svoje strašne sudbine. No, evo što trebate znati: to nije sasvim ono što vidite.
Mit o “Kamenim Tijelima”
Iako je slika vruće lave koja nadvlada drevne stanovnike fascinantna, ona nije točna. Zapravo, ako ste posjetili ovo mjesto prije 1800-ih, ta tijela uopće ne bi bila prisutna. Što je, dakle, zapravo stvorilo te ikonične figure?
Mary Beard, profesorica klasike na Sveučilištu u Cambridgeu, objasnila je u članku za BBC Magazine 2012. da “uistinu nisu tijela”.
Povijest Iskopavanja
Povremena iskopavanja Pompeja počela su već u kasnom 16. stoljeću, ali tek su 1860-ih godina, pod vodstvom arheologa Giuseppea Fiorellija, započela intenzivnija istraživanja. Radom ovih arheologa kroz slojeve ruševina i pepeo, počeli su primjećivati neobične oblike: serije udubljenja i šupljina koje su ponekad sadržavale ljudske ostatke.
Ove šupljine zapravo su predstavljale “tijela” građana Pompeja, ne u obliku zastrašujućih modela koje obično viđamo, već kao praznine u lavama gdje je nekada bilo tijelo koje je zadržavalo lavu dok nije ohladila. Mary Beard je napisala: “Materijal iz vulkana prekrivao je tijela mrtvih, stvrdnuvši se oko njih. Kako su meso, unutarnji organi i odjeća postupno propadali, ostajala je praznina – točan negativni otisak tijela u trenutku smrti.”
Tehnika Izrade
Brzo su istraživači shvatili da ako uliju gips u te praznine, dobijaju lijevane oblike koji su točne replike tijela. Iako se ova tehnika danas malo mijenja, kao što su korištenje X-zraka ili 3D CT skeniranja, mnogo novijih castova izrađeno je na način gotovo identičan onome iz 1860-ih. Pier Paolo Petrone, antropolog sa Sveučilišta u Napulju, ističe: “Tradicionalna smjesa i dalje ostaje najbolja za postizanje savršenih replika tijela žrtava.”
Zaključak: Moderna Interpretacija
Ukratko, ona drevna “petrificirana” tijela Pompeja nisu to što mislimo. Nisu drevna, niti petrificirana – to su moderni gipsani castovi mjesta gdje su tijela nekad bila. Tehnika koja se koristi za izradu ovih figura može se ponovo iskoristiti, što znači da svako tijelo može biti “klonirano” onoliko koliko želimo.
Ova činjenica je ključna, budući da su više od 160 bombi bačene na ovo područje tijekom Drugog svjetskog rata, uništivši mnoge rekonstrukcije iz 20. stoljeća koje su se odvijale u drevnom gradu. “To je, iskreno, bila ruševina,” napisala je Beard, naglašavajući kako je naš Pompej rezultat suradnje između modernih graditelja i konzervatora te originalnih rimskih graditelja.
Naša povijesna baština nije ništa manje impresivna ili emotivna zbog ove činjenice, jer gipsani otisci pomažu u otkrivanju istine o ovim fascinantnim mjestima i njihovim stanovnicima.
