Revolucija u medicini: Transplantacija lica i njezini napretci
Transplantacija lica predstavlja jednu od najinovativnijih medicinskih procedura. Od 2005. do 2021. godine, izvedeno je samo 50 ovih zahvata na 48 pacijenata u 11 zemalja. Dok se približavamo 20 godina od prvih ovih revolucionarnih operacija, znanstvenici su proveli prvu studiju koja istražuje kako su se pacijenti snašli nakon transplantacija, a rezultati su ohrabrujući.
Povijest transplantacije lica
Transplantacija lica je razvijena kako bi pomaknula granice mogućnosti rekonstrukcijske kirurgije lica. Prva osoba koja je prošla kroz ovu proceduru bila je Isabelle Dinoire, koja je izgubila većinu donjeg dijela lica u napadu psa. U studenom 2005. godine, tijekom operacije u bolnici Amiens-Picardie u Francuskoj, transplantirani su joj usne, nos i brada. Iako je prvotna operacija bila uspješna, kasnije su se dogodili slučajevi odbacivanja i djelomični gubitak presađenog tkiva. Dinoire je preminula od raka 2016. godine, ali je njezina priča inspirirala daljnje napretke u ovom polju. Nedavno je, pak, uspješno izvedena transplantacija oka i dijela lica kod vojnog veterana iz SAD-a, koji je pretrpio ozljedu na radu. Godinu dana nakon operacije, liječnici su potvrdili da je presađeno oko reagiralo na svjetlost – značajno dostignuće, iako to ne znači povratak vida za pacijenta.
Proučavanje prvih transplantacija lica
Znanstvenici su se detaljno osvrnuli na prvih 50 transplantacija lica, koje su provedene na 39 muškaraca i devet žena u samo 18 centara tijekom razdoblja od 2005. do 2021. godine. Većina operacija (29) sprovedena je u Europi, dok je 19 izvedeno u Sjevernoj Americi, jedna u Kini, a jedna u Rusiji. Dvojici pacijenata izvedena je druga transplantacija lica.
Polovica transplantacija (52%) obuhvatila je cijelo lice, dok je 66% uključivalo presađene kosti i meko tkivo. Za 46 od ovih zahvata, znanstvenici su prikupili detaljne podatke o praćenju, s medijanom od 8,9 godina nakon operacije. Sveukupno, operacije su imale stopu preživljavanja od 85% u roku od 5 godina i 74% nakon 10 godina. Ova stopa definirana je time da je pacijent živ ili da je presadak ostao netaknut u tom razdoblju.
Izazovi i uspjesi u transplantacijama lica
Različiti su razlozi zbog kojih transplantacija može biti izgubljena ili uklonjena; odbacivanje imunološkog sustava uvijek je rizik kod bilo koje transplantacije. Od šest slučajeva gubitka transplantata, autori objašnjavaju da su četiri bila posljedica odbacivanja, jedan je uklonjen nakon što je pacijent razvio bolest koja je utjecala na bijele krvne stanice, a jedan transplantat nije uspio zbog oštećenja tkiva tijekom prvotne operacije.
Preživljavanje transplantata pokazuje da transplantacije lica imaju povoljnije ishode u usporedbi s drugim vrstama transplantacijskih operacija. Na primjer, transplantacije bubrega imaju 10-godišnju stopu preživljavanja do 56%. Autori objašnjavaju da su s vremenom lekcije naučene iz ranijih transplantacija rezultirale boljim ishodima novijih operacija.
Zaključak
Iako se transplantacija lica pokazuje kao izvanredna opcija za rekonstrukciju za pacijente čija tradicionalna kirurgija nije moguća, važno je napomenuti da je još uvijek rijetka procedura. U ovoj analizi nije bilo podataka izravno od pacijenata o njihovoj rehabilitaciji niti ocjene funkcionalnih rezultata transplantata. No, autori vjeruju da s daljnjim usavršavanjem procedura, transplantacija lica ima potencijal biti dugoročna opcija za pacijente s teškim defektima lica. Dr. Pauliina Homsy s Helsinškog sveučilišta komentirala je: “Poticajna stopa preživljavanja nakon transplantacije lica sugerira da bi ona mogla predstavljati dugoročnu opciju rekonstrukcije za ove pacijente.”
