Razumijevanje Brzog Porasta Stakleničkih Plinova i Njegovih Posljedica
Uvod
U najnovijem istraživanju objavljenom u časopisu Nature Geoscience, pokazalo se da razine stakleničkih plinova brzo rastu, brže nego ikada od izumiranja dinosaura. Ove promjene imaju značajan utjecaj na našu planetu, uključujući povećanje temperature i kiselosti oceana. U nastavku otkrivamo što ova dinamična promjena znači i kako povijesni podaci mogu pomoći u razumijevanju naše budućnosti.
Kako se Staklenički Plinovi Mijenjaju?
Prema istraživanjima, razine ugljikovog dioksida (CO₂) u atmosferi povećavaju se deset puta brže nego tijekom velikih klimatskih promjena prije oko 50 milijuna godina. Od početka Industrijske revolucije, emitirali smo gotovo 600 milijardi tona ugljika, a koncentracija CO₂ sada raste brzinom od 3 dijela na milijun (ppm) godišnje.
Ovaj nagli porast plinova izaziva promjene u temperaturama i kiselosti oceana, što može destabilizirati ekosustave. Koraljni grebeni, koji služe kao indikator zdravlja oceana, pokazuju da se mnoge vrste možda neće moći prilagoditi ovoj brzini promjene. Znanstvenici upozoravaju da bi sljedeći veliki događaj izumiranja mogao već biti u tijeku.
Povijesni Kontekst Klimatskih Promjena
U prošlosti su nagli porasti stakleničkih plinova bili povezani s masovnim izumiranjem vrsta. Istraživanja pokazuju da su razine CO₂ i globalne temperature varirale kroz povijest. Ledeni pokrovi služe kao pouzdani izvori podataka o starim klimatskim uvjetima. Analizirajući ledene jezgre, istraživači mogu vidjeti slojeve snijega i zrak u mjehurićima unutar leda.
Zanimljivo je da je za prijelaz iz ledenog doba u topliji interglacijal potrebno povećanje CO₂ od približno 100 ppm. Ove promjene dovele su do otapanja debelih ledenih pokrova koji su nekada prekrivali današnje gradske lokacije kao što su Toronto, Boston i Chicago.
Vremeplov Klimatskih Promjena
Gledajući unatrag, nekoliko naglih zagrijavanja zabilježeno je između 56 i 52 milijuna godina. Najistaknutija od ovih promjena bila je Palaeocene Eocene Thermal Maximum (PETM), koja je uzrokovala masovno izumiranje u dubokom oceanu zbog naglog porasta temperatura i kiselosti oceana.
Prema najnovijem istraživanju profesora Richarda Zeebe s Havajskog sveučilišta, emisije CO₂ tijekom ovog događaja iznosile su između 2000 i 10,000 milijardi tona, ali i dalje su bile daleko manje od današnjih emisija koje uzrokuju ljudi.
Posljedice i Razmišljanja o Budućnosti
Unatoč tome što su događaji poput PETM rezultirali velikim izumiranjima, oni su manji u usporedbi s pet velikih izumiranja u povijesti Zemlje. Na primjer, izumiranje Perm-Triasa, poznato kao “Veliko Umiranje”, uništilo je 90% morskih i 70% kopnenih vrsta.
Razlozi za ova izumiranja uključuju intenzivne vulkanske aktivnosti koje su dovodile do oslobađanja CO₂ i metana, kao i visoke razine kiselosti oceana. Uz to, postojanje pozitivnih povratnih informacija unutar klimatskog sustava može dramatično povećati brzinu zagrijavanja.
Zaključak
Današnji porast razina CO₂ je bez presedana, nadmašujući sve ekstremne klimatske promjene prethodnih 66 milijuna godina. Ovi podaci ukazuju na to da se ne možemo osloniti na povijesne obrasce kako bismo predvidjeli prilagodbu ekosustava. Svijest o prošlim masovnim izumiranjima i povezanosti s naglim porastima stakleničkih plinova naglašava potrebu za hitnom akcijom u pogledu klimatskih promjena.
Za više informacija, uključite se u raspravu i postavite pitanja stručnjacima kao što su Katrin Meissner i Kaitlin Alexander, koji će odgovarati u razdoblju između 14:00 i 15:00 AEDT 24. ožujka.
