Iznenađujuće Otkriće Astronauta: Alergija na Mjesečev Prah
Harrison H. Schmitt, jedini znanstvenik koji je zakoračio na Mjesec, iznenadio je svijet otkrićem da je alergičan na mjesečev prah. Ovo intrigantno otkriće dogodilo se nakon njegovog povratka u modul za slijetanje, dok je još uvijek bio na površini Mjeseca tijekom misije Apollo 17 u prosincu 1972. godine. Misija Apollo 17 bila je posljednja posada na Mjesecu u okviru Apollo programa.
Uživanje u Lunarnoj Ekspediciji
Dok je boravio na Mjesečevoj površini, Schmitt, geolog po struci, marljivo je sakupljao uzorke stijena u blizini doline Taurus-Littrow, nedaleko od Mora spokojstva. Njegovo iskustvo na Mjesecu šokantno se promijenilo kada je nakon skidanja odijela došao u kontakt s mjesečevim prašinom koja se nagomilala u kabini modula. “Prvi put kad sam omirisao prašinu, imao sam alergijsku reakciju. Unutrašnjost mog nosa je boljela, a glas mi je postao promukao,” podsjetio se Schmitt na festivalu svemira Starmus 2019. godine, prema izvještaju Telegraph-a.
Posljedice za Buduće Misije
Kao što se kasnije ispostavilo, Schmitt nije bio jedini astronaut koji je iskusio alergijsku reakciju na mjesečeve stijene. Prijavio je da je jedan medicinski stručnjak na letu morao prekinuti rad zbog jake reakcije dok je uklanjao odijela iz zapovjednog modula. Schmitt je naglasio važnost ovog problema za buduće misije: “Za neke pojedince moramo otkriti hoće li imati reakciju ako budu izloženi mjesečevom prahu,” kazao je. “Moja preporuka je da ih nikada ne izlažemo mjesečevom prahu i postoje brojna inženjerska rješenja koja bi mogla spriječiti ulazak prašine u kabinu.”
Simptomi ‘Lunarne Hay Fever’
Prema Europskoj svemirskoj agenciji (ESA), svi ostali astronauti također su imali blage simptome poznate kao “mjesečeva peludna groznica.” Ti simptomi obično uključuju blago kihanje i nazalnu kongestiju, koji brzo prolaze, iako ponekad traju nekoliko dana. Stručnjaci sada razmatraju rješenja ovog problema, koji bi mogli biti pogoršani neobičnim fenomenom: statikom.
Utjecaj Statike na Mjesečev Prah
Na Zemlji, čestice se zaglađuju erozijom uzrokovanom vjetrom i vodom, objašnjava ESA. Međutim, na Mjesecu, bez ovih uvjeta, prašina ostaje oštra i šiljata. Osim toga, kako Mjesec nema našu atmosferu za zaštitu od zračenja, tlo postaje statički naelektrizirano, ponekad uzrokujući da šiljasti dijelovi prašine lete u zrak, što povećava šanse da završe na opremi ili u plućima astronauta.
Opasnosti Mjesečevih Čestica
Veličina čestica mjesečevog praška također je zabrinjavajuća, a jedan od ključnih problema koji će se morati riješiti kada ponovno pošaljemo astronaute na Mjesec. “Čestice 50 puta manje od ljudske kose mogu se zadržati u plućima mjesecima,” istaknula je Kim Prisk, pulmolog koji je uključen u ljudska svemirska putovanja, u izjavi ESA. “Što duže čestica ostane u plućima, veća je šansa za toksične učinke.”
Zaključak
Alergijske reakcije astronauta na mjesečev prah predstavljaju novu dimenziju izazova za buduće misije. Ulaganje u inženjerska rješenja i razumijevanje ovih reakcija ključno je za osiguranje sigurnijih i uspješnijih istraživačkih misija na Mjesecu.
