Nova Otkrivanja: Dvije vrste divljih kolibrija u Andama
Recentna istraživanja otkrila su da u Andama nisu samo jedna, već dvije vrste divljih kolibrija, što je iznenadilo mnoge znanstvenike. Ove ptice, unatoč malim tjelesnim razlikama, imaju iznimno različite načine života. Jedna vrsta poduzima epske migracije, dok druga ostaje na visokoj nadmorskoj visini tijekom cijele godine.
Nepravedno zanemareni južnoamerički ekosustavi
Ovo otkriće dolazi u vrijeme kada je ljudsko razumijevanje južnoameričke faune na lošem glasu. Nedavno je najavljeno i otkriće nove vrste divovske anakonde, najveće i najteže zmije na svijetu. Ova otkrića su pokazala značajne genetske razlike među zelenim anakondama iz različitih dijelova Amazone, što je dovelo do klasifikacije kao dvije odvojene vrste.
Izvanredno putovanje kolibrija
Većina ljudi će teže povjerovati da bi ptica teška 17-31 gram mogla proći nezapaženo, nego zmija duga 6 metara. Ipak, znanstveno opisivanje najvećih vrsta kolibrija još jedan je primjer nedostatka resursa u taksonomiji ovog kontinenta. “To su nevjerojatne ptice,” izjavila je vodeća autorica istraživanja, dr. Jessie Williamson sa Sveučilišta Cornell. “Otprilike su osam puta veće od kolibrija s rubinovim grlom.”
Migracije i visinske razlike
Istraživači su otkrili da sjeverni divlji kolibri žive u visokim Andama tijekom cijele godine, dok južna populacija gnijezdi se na obali i zimi se povlači u planine. Njihovo putovanje, iako kratko u usporedbi s vrstama koje migriraju iz Arktika u Antarktiku, izvanredno je zbog visinske razlike – od razine mora do 4,100 metara.
„Oni su međusobno različiti kao čimpanze i bonobo,” rekao je dr. Chris Witt sa Sveučilišta New Mexico. “Dva se vrste preklapaju na njihovim zimovalištima u visokom predjelu. Nevjerojatno je da nitko nije riješio misteriju divljih kolibrija sve do sada, iako su ove dvije vrste odvojene već milijunima godina.”
Tehnike istraživanja
Iako su imali pomoć lokalnog stanovništva, istraživači nisu očekivali otkrivanje nove vrste, pa njihov rad nije bio usmjeren na testiranje tih odnosa. Umjesto toga, željeli su saznati kamo migracijske ptice odlaze zimi. Korištenjem satelitskih praćenja, pratili su kretanja osam ptica tisućama kilometara prema Peruu, shvaćajući da se događa nešto posebno. Putovanje u krugu od 8,300 kilometara možda je najduža migracija kolibrija na svijetu.
Poznato je da ptice koje su vidjele ocean imaju manji interes za parenje s onima koje nikada ne napuštaju svoje stanište. Ipak, povremeno ljubav ili strast pronađu put – jedan hibrid je ipak otkriven.
Istraživački izazovi i buduće zanimanje
Autori istraživanja nisu sigurni je li nekada sve vrste kolibrija migrirale, a neke postale lijene, ili je oslobađajuće putovanje uzrokovalo razdvajanje vrsta. Ime vrste, Patagona gigas, nekoć se smatralo da opisuje obje, ali je određeno korištenjem migracijske ptice, pa su zadržali ovaj naziv. Tim naziva one koje se ne kreću Patagona chaski, prema riječi u Quechua koja znači “glasnik”.
Ova studija trajala je 15 godina, što pomaže objasniti zašto nitko nije prepoznao razliku ranije. “Hvatati divlje kolibrije vrlo je izazovno,” rekao je Emil Bautista iz Centra za ornitologiju i biodiverzitet iz Perua. “Paze na sve i dobro poznaju svoja područja. Morali smo biti strateški prilikom odabira mjesta za naše mreže.”
Završne misli
U prosjeku, trebalo je 146 sati s mrežama da uhvate jednu pticu, a nakon hvatanja, ptice su trebale biti praćene. Na ptice su pričvršćeni “minijaturni ruksaci” dovoljno lagani da ne ometaju sposobnost kolibrija da lete. Što se tiče budućih istraživanja, tim je željan ispitati područje gdje se staništa ovih dviju vrsta preklapaju kako bi otkrili kako one međusobno djeluju.
“Oni su poput minijaturnih planinara. Kako mijenjaju svoju fiziologiju kako bi olakšali ove pokrete?” zapitala je dr. Williamson. Jedno od otkrića tima bilo je da ptice zastaju tijekom svoje uzlazne migracije kako bi se aklimatizirale, s razinama hemoglobina koje se povećavaju. Ovi nalazi objavljeni su u Proceedings of the National Academy of Sciences.
