Korijenski Ljuskasti Dermatološki Prilog: Evolucija i Značaj
Corneous ljuskice su tip kožnog dodatka koji se najviše povezuje s gmazovima, no smatra se da su omogućile razvoj krzna i perja, čime su značajno utjecale na vlastitu evoluciju čovjeka. Nedavni fosil pruža dokaze da su se ove ljuskice razvile u razdoblju permija, prije prvog velikog razdvajanja u obiteljskom stablu kopnenih kralješnjaka.
Zašto su Korijenske Ljuskice Ključne za Organizme
Malo toga je toliko fundamentalno za organizam kao način održavanja odvojenosti između onoga što je unutar i vanjskog svijeta. Ribe se odavno suočavaju s ovim problemom pomoću sloja ljuskica koji prekriva njihovu kožu, čija čvrstoća odgovara njihovom načinu života. Kod kopnenih kralješnjaka postoji veća raznolikost, no slojevit fosil sugerira da bi sve moglo poticati iz zajedničkih korijena.
Novi Fosil iz Poljske koja Otkriva Važne Informacije
Fosil iz permijskog doba pronađen u Bieganówu u Poljskoj, prema timu pod vodstvom dr. Sebastiana Voigta iz Urweltmuseum, “je izvanredan iz tri razloga.” Ova stjena sadrži stotine otisaka i impresija trbuha, od kojih su neki toliko jasni da se može vidjeti i otisak ljuskaste kože. Ovi tragovi omogućuju Voigtu i njegovim suradnicima da identificiraju njihova tvorca kao diadectida, koji se smatra predakom amniota – kategorije koja uključuje gmazove, sisavce i ptice.
Uloga Keratina i Evolucija Ljuskica
Ovo sugerira da su corneous ljuskice – one koje su nastale od keratina – bile prisutne od samog početka amniota. Keratin se od tada pokazao kao vrlo koristan i prilagodljiv protein, prisutan u našim noktima i kosi, kao i u perjem, kljunovima, kandžama, rogovima i kopitima drugih životinja. Svijet bi izgledao vrlo drugačije bez njega.
Unatoč tome što su većina vodozemaca pronašla drugačiji put za održavanje strukturne cjelovitosti, neki također imaju corneous ljuskice. Ovo je dovelo do pitanja o tome jesu li se one pojavile odvojeno kroz konvergentnu evoluciju, ili su ljuskice od keratina starije od vremena kada su se vodozemci i amnioti razdvojili.
Analiza Otisaka i Daljnja Istraživanja
Autori priznaju mogućnost da ljuskice koje su stvorile ove otiske imaju drugačiji sastav, no tvrde da je to malo vjerojatno. “Debljina reljefa i oštrina otisaka sugeriraju da su rezultat tvrdih i oštrih ljuskica. Kao što je to često slučaj s kožnim dodacima kod tetrapoda, posebno onima koji se koriste za mehaničku zaštitu, one su najčešće sastavljene od očvrslog keratina, što je također najjednostavnije objašnjenje u ovom slučaju.”
S obzirom na to da su se diadectidi nedavno odvojili od predaka vodozemaca, izgleda da se može zaključiti da su corneous ljuskice zajedničko nasljeđe, iako će biti potrebni i stariji fosili kako bi se to potvrdilo. Autori sugeriraju da je sljedeći zadatak pronaći dokaze da se keratin koristio na više načina osim samo za ljuskice, poput kandži.
Zaključak
Studija je objavljena u **Biology Letters** i predstavlja važan doprinos našem razumijevanju evolucije kožnih dodataka kod kralježnjaka. Proučavanje korijenskih ljuskica i keratina može otvoriti nova vrata u znanstvenim istraživanjima i dodatno osvetljiti kako se život na zemlji razvijao kroz milijune godina.
