Šećerne mrave i njihovu jedinstvenu privlačnost prema urinu
Iako njihovo ime asocira na slatkoću, neke vrste šećernih mrava imaju neobičnu sklonost prema ljudskom i životinjskom urinu. Ova osebujna preferencija mogla bi igrati ulogu u smanjenju stakleničkih plinova u atmosferi. Istraživači s Instituta za južnu Australiju otkrili su ovu zanimljivu povezanost slučajno, kada je autorica studije, Sophie Petit, primijetila mrave kako tragaju za svojim sljedećim obrokom.
Kako su mravi otkrili svoj izvor hrane
“Prvi put kada sam primijetila mrave koji se okupljaju oko urina, bilo je to potpuno slučajno. Međutim, pod uvjetima istraživanja otkrili smo da su mravi neprestano istraživali područja s ureom noću, a veći broj mrava privlačili su viši koncentracije ureje.” istaknula je Petit.
Kakva je priroda mrava Camponotus terebrans
Vrsta mrava poznata kao Camponotus terebrans raširena je u južnoj Australiji, prvenstveno u pješčanim tlima koja su poznata po nedostatku dušika, kemijskog spoja koji je esencijalan za životinje za proizvodnju aminokiselina, proteina i DNK.
Istraživanje preferencija mrava
Kako bi testirali preferencije mrava, istraživači su postavili klopke s različitim količinama šećera (20-40%) i klopke koje su sadržavale urin. Klopke za urin imale su koncentracije ureje od 2.5%, 3.5%, 7% i 10%. Tijekom mjeseca, istraživači su brojili pojedinačne mrave u svakoj klopki i pratili rast biljaka u blizini nakon devet i 13 mjeseci. Otkrije su da su mravi bili najprivlačniji višim koncentracijama ureje iz ljudskog i kangaroo urina.
Kako mravi koriste urin
Tijekom noći, mravi su zapaženi kako “rudare” dušikove molekule iz područja koja su bila natopljena urinom i već se osušila. Također su viđeni kako jedu druge insekte i meso, uključujući uginule kućne miševe, te sakupljaju ptičji izmet. Istraživači napominju kako je njihovo istraživanje bilo ograničeno na određeno područje i da je moguće kako su mravi dobivali hranjive tvari i iz drugih izvora u blizini.
Utjecaj na ekologiju i plinove staklenika
Osim u Australiji, mravi privučeni urinom zabilježeni su i u Indiji i Karibima, ali istraživači smatraju da je ovo prvi put da su mravi zapaženi kako “rudare” suhu urin iz pijeska tijekom duljeg razdoblja. Domaće vrste u južnoj Australiji razvile su impresivne prilagodbe za minimiziranje gubitka vode i dušika, što im omogućava preživljavanje u ekstremnim uvjetima.
Zaključak i važnost istraživanja
“Mravi C. terebrans traže ureu u urinu jer, slično nekim drugim vrstama mrava, bakterije u njihovom probavnom traktu omogućuju im procesuiranje ureje za dobivanje dušika za proteine”, dodala je Petit. “Ova izvanredna sposobnost ekstrakcije ureje iz suhog pijeska ne samo da pokazuje kako šećerni mravi opstaju u sušnim uvjetima, već bi mogla smanjiti ispuštanje amonijaka iz urina, što vodi do proizvodnje dušikovog oksida, vrlo aktivnog stakleničkog plina.”
Ove komensalne veze trebale bi biti uključene u globalne izračune stakleničkih plinova i ekološke veze. Dušikov oksid (N2O) manje je zastupljen plin od ugljikovog dioksida, ali je do 300 puta potentniji. Ova otkrića o mravima i njihovim interakcijama s okolišem mogle bi imati značajne implikacije na buduće klimatske i ekološke prognoze.
