Misterij Vitruvijanskog Čovjeka Razriješen: Nova Hipoteza iz Zubarske Prakse
Uvod
U povijesti umjetnosti i znanosti, Vitruvijanski Čovjek, poznat po svom savršenom oblikovanju od strane Leonarda da Vincija oko 1490. godine, dugo je intrigirao mnoge. Naša fascinacija ovim djelom raste zbog njegovog simboličkog prikaza ljudskih proporcija, ali ono što je iznenađujuće je da je nedavna istraživanja otkrila da rješenje ovog drevnog misterija dolazi iz… naše usne šupljine.
Povijest Vitruvijanskog Čovjeka
Vitruvijanski Čovjek dijeli sličnost s Mona Lisom kada su u pitanju ikonične slike zapadne povijesti. Ova skica prikazuje čovjeka u stojećem položaju i s razapetim rukama i nogama, smještena unutar kruga i kvadrata. Inspiracija za ovo djelo dolazi iz radova Vitruvija, rimskog arhitekta koji je u svom djelu “De architectura” zabilježio:
– “U ljudskom tijelu središnja točka je pupak. Ako se čovjek položi na leđa, ruke i noge mu budu raširene, a kompas postavi u središte pupka, prsti će dodirnuti obod opisanog kruga.”
Unatoč ovim napisima, pravi recept za stvaranje Vitruvijanskog Čovjeka bio je misterij, čak i za samog da Vincija.
Nove Hipoteze o Proporcijama
Istraživač Rory Mac Sweeney pomaže nam rasvijetliti ovu zagonetnu temu. Njegova hipoteza tvrdi da je rješenje uvijek bilo “pred našim očima” u da Vincijevim vlastitim bilješkama. U svojim zabilješkama, da Vinci je opisao:
– “Ako dovoljno otvoriš noge da ti glava bude spuštena za jednu četrnaestinu tvoje visine, i podigneš ruke tako da ti produženi prsti dodirnu liniju vrha tvoje glave, znaj da će središte produženih udova biti pupak, a prostor između nogu činit će jednakostranični trokut.”
Veza s Modernom Zubarskom Teorijom
Mac Sweeney, kao zubar, povezuje ovaj jednakostranični trokut s modernim zubarskim praksama. Ova arhitektura pronađena u ljudskoj anatomiji pomaže u određivanju idealne funkcije donje čeljusti, a kao bonus, razmjerno veličina između dva trokuta je 1.63, blizu da Vincijevih 1.64.
– “Svi zubi se nalaze duž površine zamišljene sfere čiji je centar blizu čela,” objašnjava Mac Sweeney.
Ovi matematički odnosi se također nalaze u drugim ljudskim karakteristikama: proporcije ljudske lobanje, na primjer, pokazuju sličan odnos.
Zaključak
Ako je Mac Sweeneyjeva hipoteza točna, to predlaže da su da Vincijevi uvidi o ljudskim propozicijama zapravo bili mnogo moderniji nego što se prvotno mislilo. Da Vinci je bio opsjednut ljudskim tijelom i vjerovao je da su matematička ljepota i prirodni svijet međusobno povezani. Vitruvijanski Čovjek ostaje svjedočanstvo njegovog uvida, pokazujući da ljudske proporcije odražavaju dublje matematičke principe koji upravljaju optimalnom prostornom organizacijom.
Nova otkrića o Vitruvijanskom Čovjeku mogu utjecati na našu percepciju umjetnosti i znanosti, istovremeno otvarajući vrata novim istraživanjem u oblasti anatomije i matematike kroz prizmu znanja starih majstora.
