Razumijevanje ekstremnih solarnih oluja: Nova otkrića koja mijenjaju igre
Solarne oluje mogu izazvati strah. Imaju sposobnost ometanja naše tehnologije, uzrokovati nestanke struje, pa čak i utjecati na nas direktno. Međutim, recentni nalazi istraživača možda su najsnažniji upozorenje do sada – vrhunac zračenja povezan s ekstremnim događajem solarnih čestica (ESPE) koji je intenzivniji od svega što je ranije bilo zabilježeno.
Intenzitet sunčanih događaja kroz povijest
Najintenzivnija zabilježena solarna oluja dogodila se 20. siječnja 2005. Ako ste tada letjeli avionom iznad južnih polarnih regija (koje su primile dobar dio tog zračenja), primili biste uobičajenu godišnju dozu kozmickog zračenja za samo jedan sat. Međutim, ako biste letjeli avionom prije otprilike 12.350 godina, primili biste godišnju dozu zračenja u manje od 8 sekundi!
Prema riječima glavne autorice dr. Kseniije Golubenko s Universitetu Oulu u Finskoj, “U usporedbi s najvećim događajem modernog doba — česticama iz 2005. — drevni događaj iz 12.350. godine prije Krista bio je više od 500 puta intenzivniji, prema našim procjenama.”
Poređenje sa poznatim događajima
- Jedan od najpoznatijih događaja, Carringtonova oluja, također je najjača zabilježena, no nije bila praćena olujom solarnih čestica, što otežava usporedbu s novim nalazima.
- Kao važan parametar istraživanje je uzelo u obzir i događaj iz 775. godine, koji je bio vrlo snažan.
Dokazi za oba događaja dolaze iz drvenih godova, ali istraživači su se morali suočiti s kompleksnošću procjene drvenih godova pod glacijalnim uvjetima. Kako bi riješili taj izazov, razvili su novi model klimatske kemije, SOCOL:14C-Ex, koji su validirali s drugih poznatih događaja.
Revolucija u analizi radiokarbonskih podataka
Koristeći ovaj model, istraživači su procijenili da je događaj iz 12.350. godine prije Krista bio 18% intenzivniji od događaja iz 775. godine. “Drevni događaj iz 12.350. godine prije Krista jedini je poznati ekstremni solarni događaj izvan holocenskog doba, posljednjih otprilike 12.000 godina stabilne toplije klime,” dodala je Golubenko.
Planeti, sunčeva energija i budućnost
Postoji mogućnost da Sunce može stvoriti superflare, sugeriraju neki pojednostavljeni modeli temeljeni na drugim sličnim zvijezdama, s mogućom učestalosti od otprilike jednom svakih 6.000 godina. Mogu li ova dva događaja biti mjerljive posljedice superflare-a? Potrebno je još rada kako bi se sa sigurnošću otkrilo. “Ovaj događaj uspostavlja novi najgori mogući scenarij,” primijetila je Golubenko. “Razumijevanje njegovih razmjera ključno je za procjenu rizika koje buduće solarne oluje predstavljaju modernoj infrastrukturi kao što su sateliti, elektroenergetski sustavi i komunikacijski sustavi.”
Završna razmatranja
Ovo istraživanje, objavljeno u časopisu Earth and Planetary Science Letters, jasno naglašava važnost daljnjeg istraživanja solarnih oluja i njihova utjecaja na našu tehnologiju i svakodnevni život. U svijetu gdje tehnologija postaje sve složenija, razumijevanje rizika povezanih s sunčevom energijom neophodno je za osiguranje sigurnosti naše infrastrukture.