Flamingosi: Aktivni Lovci ili Pasivni Filteri?
Flamingosi nisu samo pasivni filteri koji se hrane, već aktivni lovci na plijen, otkriva nova studija. Iako se možda čini da samo usisavaju svoj raznoliki plijen, stvaraju poremećaje u vodi koji prisiljavaju hranjive tvari da dođu do njih, što je puno učinkovitiji pristup. Ova otkrića dolaze zahvaljujući znanstveniku Dr. Victoru Ortega Jiménezu sa Sveučilišta Kalifornija, Berkeley, koji je posjetom Zoo Atlanti bio inspiriran otkrivanjem složenog ponašanja hranjenja flamingosa.
Kako Flamingosi Hranjenje Čine Učinkovitijim
Aktivnosti ispod površine vode otkrile su iznimno kompleksan način na koji flamingosi hrane. Oni se hrane sve što je prikladne veličine u plitkoj vodi, od rakova do larvi insekata. Poznato je da njihova karakteristična boja dolazi od karotenoida u plavim algama koje jedu, ili ih dobivaju kroz vodene životinje koje se hrane algama.
Jedno od najnovijih otkrića je kako flamingosi maksimalno povećavaju koncentraciju svoje hrane, što im omogućava da ne moraju prolaziti kroz previše vode da bi zadovoljili svoje potrebe. Dr. Ortega Jiménez primijetio je samo ripples na površini dok su flamingosi hranili, ali je smatrao da se ispod događa više. Njegova potraga dovela je do snimanja flamingosa s podvodnim kamerama i osvjetljavanjem mjehurića u vodi laserima kako bi detektirao pokret.
Inovativni Eksperimenti za Razumijevanje
Kako bi potvrdio što se događa, Ortega Jiménez i njegovi kolege razvili su računalne modele vodene dinamike te 3D ispise kljunova i nogu flamingosa kako bi provjerili kako oblik i pokret utiču na vodu. Njihovo istraživanje obuhvatilo je četiri sveučilišta diljem Amerike. Dok su radili, dokazali su da flamingosi kombiniraju način na koji pomiču svoje noge i zvukove koje ispuštaju svojimi karakterističnim kljunovima da stvore vrtloge koji usmjeravaju vodu prema kljunu.
Ovi vrtlozi se vrte tako brzo da rakovi ili brzoplovni vodeni insekti rijetko uspijevaju pobjeći od flamingosove potrage. Proces počinje s načinom na koji webasti prsti flamingosa miješaju vodu. Ljudima je teško pobjeći iz blata zbog vakuumskih efekata koji nastaju pri podizanju čizama, no vodene ptice su evoluirale rješenja koristeći fleksibilne webove koji se preoblikuju kako bi spriječili stvaranje vakuuma.
Učinkovita Tehnika Flamingosa
Kad je Ortega Jiménez usporedio modele krutih i fleksibilnih webastih nogu, otkrio je da ova funkcija daje dodatnu prednost flamingosima, istiskujući sedimentne vrtloge bogate hranjivim tvarima dok podižu svoje noge. Proširenje nogu tijekom spuštanja i savijanje weba tijekom podizanja maksimizira učinak.
Osim toga, L-oblik kljuna flamingosa stvara drugi vrtlog, koji koncentrira hranjive tvari kada se povlači ravno kroz vodu. Držanje gornjeg kljuna mirnim i ravnim uz dno jezera, dok se brzo pomiče donji kljun, pruža ključan dio puzzle. Ove tehnike omogućuju flamingosima da povećaju hvatanje plijena čak sedam puta.
Zaključak: Što Znači Ova Istraživanja za Ekologiju?
Ova studija nije važna samo za samog flamingosa. Naime, phalaropi Wilson-a se hrane oko čileanih flamingosa, a otkriveno je da udvostručuju svoj unos hrane kada su u blizini. Ortega Jiménez planira nastaviti istraživanje, jer flamingosov snažan jezik pumpa vodu poput klipa, a smatra da postoji još mnogo toga što možemo naučiti o tome.
Znanstvenik također želi saznati koriste li druge životinje sličan pristup, primjećujući da južni desni kitovi, iako nemaju oblik flamingosa, također hvataju plankton blizu morskog dna i mogu stvarati slične vrtloge. Nije ni čudo što flamingosi, kako je primijetio Stephen Jay Gould, nose ozbiljan izraz lica kada su uspravni, dok zapravo kriju tajanstven osmijeh dok se hrane.
Studija je objavljena otvoreno u Proceedings of the National Academy of Sciences.
