Naučene lekcije iz “Gannonove oluje”: Utjecaj geomagnetske oluje na Zemlju
Prošle godine dogodila se “Gannonova oluja”, najjača geomagnetska oluja u više od dva desetljeća. NASA je prikupila važne lekcije iz ovog iskustva, koje je osnažilo njihove znanstvene napore i pripreme za buduće geomagnetske događaje. U članku istražujemo što je NASA naučila iz ovog fenomena i kako će to oblikovati njihovo razumijevanje svemirskih vremenskih pojava.
Simulacija i stvarnost: Kako je Gannonova oluja iznenadila NASA-u
Na sastanku 9. svibnja 2024. godine, američki stručnjaci, uključujući NASA-ine predstavnike, okupili su se kako bi istražili moguće probleme koji bi mogli nastati uslijed velike geomagnetske oluje. Kako su radili na simulacijama, nešto što nitko nije očekivao dogodilo se sljedeći dan – Gannonova oluja je pogodila Zemlju.
“Plan je bio da analiziramo hipotetičke scenarije i utvrdimo gdje naši postojeći procesi funkcioniraju i gdje su potrebne promjene,” izjavila je Jamie Favors, direktorica NASA-inog programa svemirskog vremena. “Međutim, naš hipotetski scenarij prekinut je vrlo stvarnim događajem.”
Novi pojmovi: Zračne trake i njihova dugovječnost
Pomoću eksperimenta Colorado Inner Radiation Belt Experiment (CIRBE), znanstvenici su otkrili dva nova radijacijska pojasa između trajnih Van Allenovih pojaseva. Novu studiju vodio je Xinlin Li, koji je rekao: “Kada smo usporedili podatke prije i nakon oluje, rekao sam: ‘Wow, ovo je nešto stvarno novo.’”
- Ova nova radijacijska pojasa su se održala dulje od prethodnih, koji su obično trajali oko četiri tjedna.
- Vanjski pojas, koji se prvenstveno sastoji od visokoenergetskih elektrona, opstao je više od tri mjeseca prije nego što je nova oluja u lipnju smanjila njegovu veličinu.
- Daljnje istraživanje ovakvih pojaseva moglo bi dati uvid u još mnoge aspekte svemirskog zračenja.
Utjecaj na magnetosferu i auroru
Gannonova oluja također je izazvala velike promjene u Zemljinoj magnetosferi. Stručnjaci poput Mare Johnson-Groh, Milesa Hatfielda i Vanesse Thomas istaknuli su da su podaci s NASA-inih misija kao što su MMS i THEMIS-ARTEMIS otkrili “divovske, uvijene valove čestica”. Ovi valovi su činili najveći električni strujni udar registriran u magnetosferi u 20 godina.
Osim izvanrednih aurora, oluja je proizvela neobične boje. Između ostalog, nebo iznad Japana obojilo se u magenta nijansu umjesto u uobičajene crvene ili zelene tonove. “U ovoj studiji dokazujemo da se magenta stvara mješavinom crvene (O) i plave (N2+) aure na iznimno velikim visinama,” dodaje istraživanje.
Negativne posljedice na Zemlji i svemiru
Dok NASA analizira pozitivne aspekte ovog događaja, istraživali su i njegove negativne posljedice. Misija GOLD (Global-scale Observations of the Limb and Disk) primijetila je kako se atmosfera proširila zbog dodatne topline, što je uzrokovalo probleme sa satelitima.
- “U orbiti je proširena atmosfera povećala otpor stotinama satelita,” objašnjavaju iz NASA-e.
- Neki sateliti, poput ICESat-2, izgubili su visinu i ušli u sigurnosni način rada zbog problema s atmosferom.
Na tlu su se takođe dogodile negativne posljedice, uključujući probleme s visokovoltnim linijama te preusmjeravanje zrakoplova kako bi se izbjegle štetne radijacije. Prema riječima Terryja Griffina, profesora ekonomske znanosti na sveučilištu Kansas State, “Nisu sve farme bile pogođene, ali one koje jesu, u prosjeku su izgubile oko 17.000 dolara.”
Zaključak: Gannonova oluja kao nova lekcija za budućnost
Gannonova oluja nije samo spektakularna pojava, već je i važan izvor saznanja za znanstvenike. Dok su odvijale promjene na Zemlji, zračne pojasevi su pružili uvid u zračenje, a poboljšane metode praćenja mogle bi pomoći u zaštiti ljudi i tehnologije u budućnosti. Kako se pripravimo za buduće oluje, lekcije koje smo naučili iz Gannonove oluje nesumnjivo će oblikovati naš pristup svemirskom vremenu i način na koji se pripremamo za potencijalne izazove.
