Saola: Tajanstveni Azijski Jednorog na Rubu Izumiranja
Uvod u Priču o Saoli
U 2013. godini, kamera u zamki smještena u pokrajini Quang Nam u Vijetnamu zabilježila je rijetku fotografiju neuhvatljive životinje. Poznata kao azijski jednorog, ova izvanredna vrsta navodno obitava u šumama Vijetnama i Laosa, no od tog trenutka nitko je nije ponovno vidio. Azijski jednorog (Pseudoryx nghetinhensis), ili saola, svrstava se među najugroženije i najrjeđe životinje na svijetu.
Pitanje Postojanja
Nažalost, saola se ne nalazi u zatočeništvu, niti imamo konkretne dokaze o tome postoje li još uvijek divlje populacije. “Trenutno, postojanje saola u divljini nije moguće niti potvrditi niti opovrgnuti,” izjavio je Nguyen Quoc Dzung iz Instituta za šumsku inventarizaciju i planiranje u Vijetnamu. “Posljednji dokazi datiraju iz 2013. godine kada je jedno uhvaćeno na kameri. S obzirom na udaljenost njihovog staništa, izuzetno je teško reći sa sigurnošću postoji li još uvijek nekoliko njih. Postoje neki znakovi koji nam još uvijek daju nadu.”
Genetska Otkrića
U doba ove nesigurnosti, došli smo do nečega što nikada prije nismo imali: cijelog mapiranog genoma saole. Ovaj značajan napredak u našem razumijevanju vrste postignut je analizom ostataka saola iz domova lovaca, što je rezultiralo potpuno definiranim genomima 26 jedinki. “Bili smo iznenađeni otkrićem da se saola dijeli na dvije populacije s značajnim genetskim razlikama,” rekao je glavni autor Genís Garcia Erill, bivši doktorand na Odjelu za biologiju Sveučilišta u Kopenhagenu. “Podjela se dogodila između 5,000 i 20,000 godina unatrag, što je do sada bilo potpuno nepoznato.”
Genetska Raznolikost i Mogućnosti Očuvanja
Podaci su otkrili da saole nikada nisu imale brojne populacije, s tim da je ukupan broj jedinki u posljednjih 10,000 godina rijetko premašivao 5,000. Taj pad brojnosti doveo je do smanjenja genetske raznolikosti, no zanimljivo je da je taj gubitak različito utjecao na obje populacije. Ovo otkriće nam pruža nadu jer modeli pokazuju da bi miješanje dviju populacija moglo povećati šanse za preživljavanje vrste, potencijalno uz pomoć programa uzgoja u zatočeništvu.
Potraga za Saolama
“Ukoliko možemo okupiti barem desetak saola – idealno iz obje populacije – kako bismo formirali temelj buduće populacije, naši modeli pokazuju da bi vrsta mogla imati dobru šansu za dugoročno preživljavanje,” rekao je Rasmus Heller, viši autor studije i docent na Odjelu za biologiju Sveučilišta u Kopenhagenu. No, sve to ovisi o pronalasku pojedinaca i pokretanju programa uzgoja, što je u prošlosti uspješno funkcioniralo kada su se vrste nalazile na rubu izumiranja.
Zaključak: Nade za Budućnost
Uzbuna za očuvanje saole sve je snažnija. Ova neobična, gotovo mitska životinja, nije samo simbol rječitosti prirode, već i podsjetnik na važnost očuvanja našeg prirodnog naslijeđa. Njena sudbina sada ovisi o našem angažmanu u istraživanju i zaštiti vrsta. Ako uspijemo pronaći “jednoroge” koje smo toliko dugo tražili, možda ćemo im moći osigurati bolju budućnost. Potraga za saolom je počela, a nada nikada ne umire.
