Razotkrivanje naše ljudske porodice: Što nas uče fosili?
Kao jedini preživjeli pripadnici plemena Hominini, Homo sapiens ima važnu odgovornost – rekonstruirati našu obiteljsku stablo i dokumentirati sve one izumrle ljudske vrste na čijim ramenskim dlakavim nogama stojimo. Međutim, kako otkrivamo sve više fosila, slika postaje sve neurednija, a sve teže je razjasniti tko smo zapravo i odakle dolazimo.
Naša priča počinje u Africi
Naša priča započinje u Africi s grupom majmunolikih bića poznatih kao bazalni hominini. Prvi od njih bio je Sahelanthropus tchadensis, koji se pojavio kada se naš rod odvojio od čimpanza prije otprilike 7 milijuna godina. Nakon njega pojavljuje se Orrorin tugenensis, a 2009. godine znanstvenici su potvrdili postojanje trećeg bazalnog hominina, Ardipithecus ramidus. Ova vrsta živjela je u Etiopiji prije oko 4,5 milijuna godina i mogla je biti među našim prvim precima koji su hodali na dva noge. Unatoč relativno nedavnom otkriću, ova majmunska vrsta sada je predstavljena s više od 100 fosila u istočnoj Africi.
Uspon primitivnih vrsta
Poslije bazalnih hominina, slijedila je serija drugih primitivnih vrsta iz rodova Australopithecus i Paranthropus, prije nego što se prvi član roda Homo konačno pojavio na sceni prije oko 2 milijuna godina. No, 2010. godine, antropolog Darren Curnoe izazvao je raspravu sugerirajući da je djelomična lobanja pronađena u Južnoj Africi 1977. ustvari predstavljala prvi Homo vrstu. Nazvao je ovu primordijalnu ljudsku vrstu Homo gautengensis, tvrdeći da je njena morfologija dovoljno različita od drugih arhaičnih hominina da se klasificira kao posebna vrsta. Međutim, većina znanstvenika ostaje skeptična i vjeruje da je Homo gautengensis vjerojatno samo rana varijanta Homo erectusa.
Homo Georgicus i njegova kontroverza
Još jedan vrlo kontroverzni unikat u našoj obiteljskoj stablu je Homo Georgicus, ime dano fosilu starom 1,85 milijuna godina iz Dmanisija, Gruzija. Ovaj fosil drži titulu najstarijeg poznatog ljudskog fosila izvan Afrike. Od otkrića 1991. godine, H. Georgicus bio je središte žestokih rasprava, s nekim stručnjacima koji tvrde da je to samo još jedna forma H. erectusa, dok drugi inzistiraju da je to posebna vrsta. Oduševljava zanimljivost da je nedavna genetska studija sugerirala da skupina iz Dmanisija može uključivati dvije različite ljudske vrste, od kojih nijedna nije povezana s H. erectusom.
Homo helmei i analiza fosila
Vrsta Homo helmei, opisana iz jedne južnoafričke lobanje poznate kao Florisbad lobanja, smatrana je da je živjela prije otprilike 350.000 godina, u vrijeme kada je naša vrsta počela širiti po Africi. Iako je prvotno klasificirana 1935. godine, mnogi antropolozi sada vjeruju da je Florisbad lobanja zapravo pripadala vrlo ranoj osobi Homo sapiens. Iako dijelimo istu vrstu, morfologija ovog prapovijesnog fosila prilično se razlikuje od modernih ljudskih lobanja, vjerojatno zbog toga što je ovaj određeni primjerak živio mnogo tisuća godina prije nego što su se naši preci parili s Neandertalcima i Denisovcima.
Enigma Denisovaca
Na kraju, dolazimo do naše “sestre” linije, Denisovaca. Do sada smo otkrili samo nekoliko kostiju koje pripadaju ovoj tajanstvenoj vrsti na lokacijama u Sibiru, Tibetu i Tajvanu. Osim toga, niz drugih primjeraka iz cijele Azije smatra se da pripadaju liniji Denisovaca. Tako, na primjer, Homo longi – što znači “Čovjek zmaj” – je klasifikacija koja se odnosi na masivnu ljudsku fosilnu kosti iz sjeverne Kine. Ova 150.000 godina stara jedinka smatra se Denisovcem, no nećemo moći potvrditi ovu tvrdnju dok ne pronađemo više fosila iz ove misteriozne vrste.
Zaključak
Naša spoznaja o ljudskoj evoluciji je, zaista, stanje stalne potrage za odgovorima. Od bazalnih hominina do Denisovaca, svako novo otkriće donosi dodatna pitanja i izazove. U tom kontekstu, fosili su ključni jer nas povezuju s našim drevnim precima i pomažu nam da shvatimo našu jedinstvenu povijest. Dok nastavljamo istraživati i otkrivati, svaka nova informacija donosi nas bliže razumijevanju tko smo i odakle dolazimo.
