Kako su nuklearne bombe promijenile svijet: Od Hirošime do projekta Sundial
Kad su Američke zračne snage koristile nuklearne bombe nad Hirošimom i Nagasakijem u kolovozu 1945. godine, svijet se zauvijek promijenio. Ove su bombe označile početak nuklearne ere, donoseći novu vrstu oružja koje je imalo do sada nezamisliv učinak. Umjesto mjerenja u tonama konvencionalnog eksploziva TNT, u pitanju su bile kilotone (kt) – nevjerojatna ubilačka moć koja je nadilazila sve prethodne oblike oružja.
Moć Hirošime i Nagasakija
Bombardiranje Hirošime, koje je rezultiralo snažnom detonacijom od 16 kt, te Nagasakija, koji je imao 21 kt, bila su neusporedivo snažna oružja. Međutim, čak su i ove bombe bile sitne naspram najveće bombe ikada detonirane – “Car Bomba”. Testirana od strane Sovjetskog Saveza 30. listopada 1961., “Car Bomba” bila je projektirana da ima maksimalni eksplozivni učinak od 100 megatona, iako je konačno detonirana s 50 megatona. Ova bomba bila je više od 3,300 puta snažnija od one koja je korištena u Hirošimi.
Posljedice hipotetske upotrebe danas
Zamislite kakve bi posljedice bile da se danas upotrijebi oružje poput “Car Bomba”. Takva devastacija bi bila nezamisliva, s obzirom na to da je testirano oružje čak 40 puta snažnije od najveće nuklearne bombe koju danas posjeduju Sjedinjene Države. “Car Bomba” zaista predstavlja moćno oružje, ali postoji i projekt koji bi ga mogao zasjeniti.
Projekt Sundial: Nevjerojatna ambicija
Projekt Sundial, proveden u Sjedinjenim Državama, imao je potencijal da proizvede oružje još veće razorne moći. Nuklearne bombe koje su detonirane u Hirošimi i Nagasakiju bile su primjeri fisijskih oružja, koja oslobađaju energiju putem lančane reakcije pri razdvajanju teških atomskih jezgri. Međutim, ideje za “super oružje” temeljile su se na fuzijskim reakcijama, gdje se kombiniraju dvije lake atomske jezgre, oslobađajući pri tom ogromne količine energije.
Porast tenzija i razvoj naprednijih oružja
Svoju vojnu superiornost Sjedinjene Države su naposljetku strahovale nakon sovjetskog testiranja svoje nuklearne bombe 1949. godine, što je pokrenulo novu utrku u naoružanju. Kako bi se suočili s ovom prijetnjom, Nacionalno vijeće za sigurnost Sjedinjenih Država započelo je rad na razvoju “superbombe” koja bi im omogućila da zadrže prednost.
U kasnim 1950-im, znanstvenici Stanislaw Ulam i Edward Teller počeli su razvijati koncept dvostupanjskog nuklearnog oružja. Njihov eksperiment bio je ključan za suvremene termonuklearne bombe.
Povijesni uspjeh H-bombe
Na dan 1. studenog 1952., Sjedinjene Države su testirale svoju prvu fuzijsku bombu, H-bombu kodnog imena “Mike”. Njena eksplozivna snaga iznosila je 10.4 megatona, što je bilo 500 puta više od bombe koja je pala na Nagasaki. Ovaj povijesni trenutak označio je početak nove ere u razvoju oružja.
Što je projekt Sundial mogao postići?
U proteklim dekadama, mnogo je informacija o Projektu Sundial ostalo klasificirano. Ipak, poznato je da je projekt predviđao izradu oružja s razornom snagom koja bi mogla dosegnuti gigatone. Dva oružja dizajnirana za ovu svrhu bila su poznata kao Gnomon i Sundial; Gnomon bi pružao udar od 1,000 megatona kako bi pokrenuo fusion reakciju Sundiala, koja bi rezultirala eksplozijom od 10 gigatona.
Ova ideja možda djeluje kao uzaludna znanstvena maštarija, ali znanstvenici su se ozbiljno bavili projektom. Iako je test trebao biti izvršen u okviru Operacije Redwing 1956., srećom nikada nije došao do realizacije.
Posljedice projekta Sundial
Destruktivna moć gigatonskog oružja bila bi neizmjerna. Na primjer, detonacija takve bombe na visini od 45 kilometara mogla bi zapaliti požare na području veličine Francuske. Ako je bomba koja je pala na Hirošimu usmrtila 140,000 ljudi, zamislite kakav bi bilans mogao imati Sundial.
Zaključak
Nuklearne bombe su od svojeg nastanka promijenile tijek povijesti. Dok su nas bombardiranja u Hirošimi i Nagasakiju suočila s posljedicama takve destruktivne moći, projekti poput Sundiala podsjećaju nas na opasnosti koje tehnologija može donijeti. Suvremeni svijet mora biti svjestan tih potencijala kako bi se izbjegle slične katastrofe u budućnosti.
