Uspon čudnih promjena ispod površine Zemlje
Duboko ispod površine Zemlje, nešto neobično se uzburkava. U nekoliko prošlih desetljeća, ljudske aktivnosti pokrenule su polaganu promjenu u tekućem stjenovitom materijalu gornjeg plašta ispod Euroazije. Ove promjene se odvijaju ispod onoga što je nekada bilo Aralsko more, smješteno između Kazahstana i Uzbekistana. Ovo je nekad bilo jedno od najvećih jezera na svijetu, no od 1960-ih godina, zbog sovjetskih projekata navodnjavanja koji su preusmjeravali vodu na suhe ravnice Srednje Azije za uzgoj pamuka, tijelo vode se brzo osušilo.
Ekološka katastrofa i njeni učinci
Danas je više od 93 posto volumena vode nestalo, ostavljajući za sobom ogromnu solju bogatu pustinju. Desertifikacija Aralskog mora predstavlja ekološku katastrofu koja utječe na zdravlje lokalnog stanovništva i divljih životinja. Međutim, čini se da su sušenje Aralskog mora uzburkalo i nešto mnogo dublje.
Nova otkrića kroz satelitski radarski interferometar
Znanstvenici s Peking University, Southern University of Science and Technology u Kini, i University of Southern California nedavno su proučili područje koristeći satelitsku radarsku interferometriju. Istraživač Wenzhi Fan i njegovi suradnici otkrili su da se tlo oko isušene Aralske mora polako podiže za čak 7 milimetara godišnje, šireći se na područje široko do 500 kilometara od središta jezera.
Ova ekipa znanstvenika tvrdi da to ima veze s promjenama viskoznosti unutar gornjeg plašta. Iako Aralsko more nikada nije bilo duboko, njegova je širina stvarala pritisak koji je utjecao na površinu Zemlje, s pritiskom koji se protezao do dubine od 100 kilometara. Kruti vanjski sloj Zemlje, lithosfera, nije mogao u potpunosti poduprijeti ovu težinu i lagano se potopio u mekši plašt ispod. Kada se more osušilo, težina je nestala i površina je počela polako uzmicati prema gore.
Kako se uzdizanje nastavlja
Nastavak uzdizanja, prema novoj studiji, vjerojatno je uzrokovan visoko viskoznim tekućim stijenama u asthenosferi, dijelu gornjeg plašta neposredno ispod vanjske stjenovite lithosfere. Kako je težina jezera uklonjena, tekuća stijena ispod površine počinje se polako opuštati i vraćati u svoj položaj u procesu koji se naziva visko-elastična relaksacija, slično kao kada se madrac od memorijske pjene ponovo oblikuje.
- Istraživači su putem modela pokazali da se ovaj učinak odvija na dubini od 150 kilometara ispod površine.
- Očekuje se da će trajati još mnogo desetljeća.
Zaključak: Novi uvid u geološke promjene
Simon Lamb, znanstvenik iz Victorijanskog sveučilišta u Wellingtonu, komentirao je: “Izgleda da je čovječanstvo zadiralo u tektoniku ploča samo kako bi poboljšalo prinose pamuka.” Iako je isušivanje Aralskog mora predstavljalo ekološku katastrofu, rezultati Fana i suradnika otkrivaju jednu pozitivnu nuspojavu: mogu se koristiti kao alat za proučavanje dubokog unutrašnjosti planeta, nudeći nove uvide u prirodu stijena unutar i ispod tektonskih ploča.
Ova studija objavljena je u časopisu Nature Geoscience i otvara vrata daljnjim istraživanjima koja će pomoći u razumijevanju složenih geoloških promjena koje oblikuju naš planet.
