Istraživanje Genetske Baštine Sjeverne Afrike
Danas ljudi koji žive u Sjevernoj Africi mogu pratiti svoje pretke do jedinstvene ljudske populacije koja je nekad živjela u Sahari, za vrijeme kada je to područje bilo bujno, zeleno i vlažno. Novom studijom, koja identificira ovu pretpovijesnu liniju u genoma dvije mumije starosti 7,000 godina, istraživači potvrđuju da se ova grupa nikada nije miješala s ljudima iz sub-saharskih područja, postojala je u potpunoj izolaciji unutar svoje zelene oaze.
Od Buđenja Do Izolacije
Danas, Sahara je najveća vruća pustinja na Zemlji, međutim arheološki dokazi sugeriraju da su ljudi nekada lovili u prostranim šumama, ribarili u rijekama i čuvali stoku po širokim travnjacima. Ovaj plodonosni raj, poznat kao Zelena Sahara, postojao je za vrijeme takozvanog Afričkog vlažnog razdoblja, koje je vrhunac doseglo otprilike između 11,000 i 5,000 godina prije naše ere. Tijekom ovog razdoblja, Saharci su se okrenuli stočarstvu, uzgajajući stoku koja je donijeta u Afriku iz jugozapadne Azije.
Istraživanje Genoma
Do sada nikakvi genomi iz Zelene Sahare nisu bili sekvencirani, zbog čega istraživači nisu bili sigurni je li usvajanje stočarstva rezultat imigracije farmera i pastira ili jednostavno proširenja kulturnih praksi bez genetskih provale. Kako bi pronašli odgovore, autori studije sekvencirali su gene dviju prirodno mumificiranih ženskih tijela pronađenih u skloništu Takarkori u Libiji. Uspoređujući te gene s 795 suvremenih i 117 drevnih gena iz Afrike, jugozapadne Azije i Europe, otkrili su da Takarkori jedinke nemaju sub-saharsko podrijetlo, što ukazuje na to da pripadaju populaciji koja je bila potpuno odvojena od onih koji žive južnije.
Blizak Genetski Odnos s Prvim Lovcima
Nasuprot tome, ove mumije su podijelile genetske veze s grupom lovaca-sakupljača starih 15,000 godina koji su živjeli u špilji Taforalt u Maroku, prije Afričkog vlažnog razdoblja. Poput mumija iz Takarkorija, ova Taforalt linija nije imala nikakvu povezanost s populacijama iz sub-saharske Afrike, što sugerira da su obje grupe potekle od sjevernoafričkih predaka koji nisu imali kontakt s ljudima iz drugih dijelova kontinenta.
Utjecaj Ekoloških Barijera
„Naša istraživanja preispituju prethodne pretpostavke o povijesti populacija Sjeverne Afrike i ističu postojanje duboko ukorijenjene i dugo izolirane genetske linije,” izjavila je autorica studije Nada Salem. Na temelju ovog otkrića, istraživači zaključuju da su ekološke barijere, čak i kada su bile ispunjene zelenim ekosustavima, vjerojatno odigrale značajnu ulogu u ograničavanju ljudske genetske izmjene tijekom povijesti.
Povezanost s Ranim Homo Sapiens
Kako bi dodatno istražili ovu temu, autori su usporedili gene iz Takarkorija s genima 50,000 godina starih ljudi iz Zlatého kůňa u Češkoj Republici, koji predstavljaju jedne od najranijih poznatih populacija Homo sapiensa izvan Afrike. Rezultati su pokazali da su mumije iz Takarkorija bliže povezane s ovom linijom nego sa sub-saharskim Afrikancima.
Nasljeđe i Utjecaj na Modernu Generaciju
Ova otkrića sugeriraju da, iako su ovi Zeleni Saharci bili povezani s prvim ljudima koji su napustili Afriku, nisu imali kontakt s kasnijim populacijama koje su nosile veće količine DNK Neandertalaca. Time se dodatno potvrđuje da je ova sjevernoafrička linija morala ostati potpuno izolirana dugi niz tisuća godina. Istraživači sugeriraju da stočarstvo u ovoj regiji nije uvedeno od strane imigranata, već je vjerojatno nastalo kroz drevne trgovačke mreže.
„Ovo otkriće pokazuje kako se stočarstvo proširilo kroz Zelenu Saharu, vjerojatno putem kulturne razmjene, a ne masovnih migracija,” dodaje Salem.
Zaključak
Danas, u svijetu koji je snažno povezan, ova drevna linija više ne postoji u svom nepromiješanom obliku. Međutim, tragovi ovih zelenih saharskih predaka i dalje su prisutni u genima modernih Sjevernoafrikanca, ističući njihovo jedinstveno genetsko nasljeđe. Ova studija objavljena je u časopisu Nature i otvara nova poglavlja u razumijevanju povijesti populacija Sjeverne Afrike.
