Čovjek iz špilje: Priča o Michelu Siffreu i njegovom pionirskom istraživanju ljudske kronobiologije
Uvod u nevjerojatnu avanturu
Godina je 1962. Mjesto: Scarasson, ledena špilja u francuskim Alpama. Samotnik izlazi iz ponora prvi put nakon više od dva mjeseca, oči zaštićene tamnim naočalama od svjetlosti sunca. Ne zna koji je dan, a već sedam tjedana nije imao nikakvu ljudsku interakciju. Njegove misli su spore; osjeća se, kako sam kaže, kao “polu-lud, razdijeljen marioneta”. Što se zapravo dogodilo s njim?
Osnovna ideja i naša junaka
Michel Siffre, geolog po struci, započeo je svoju priču 1939. godine u Nici, no pravi prevrat u njegovom životu dogodio se 1962. godine. Tada, kao svježe diplomirani student Sorbonne, vratio se doma kako bi istraživao geološka svojstva nedavno otkrivenog ledenjaka. Međutim, sudbina je imala druge planove.
“Moja prvotna ideja bila je provesti petnaest dana pod zemljom proučavajući ledenjak,” prisjeća se Siffre, “ali nakon nekoliko mjeseci odlučio sam da je to premalo i odlučio sam ostati dva mjeseca.”
Život bez vremena
U ovom eksperimentu, Michel Siffre odlučio je živjeti poput životinje, potpuno bez satova, u tami, bez saznanja o vremenu. Tijekom 63 dana, boravio je 130 metara ispod površine, u ledenoj špilji bez prirodnog svjetla ili uređaja za mjerenje vremena. Temperatura je bila ispod nule, a vlažnost 98 posto.
“Imam lošu opremu i mali kamp s puno stvari naguranih unutra,” rekao je Siffre. “Moja stopala su uvijek bila mokra, a tjelesna temperatura pala je na 34°C.”
Hladnoća i ekstremni uvjeti nisu bili odmor, no njegov eksperiment će vremenom postati izuzetno važan za znanost.
Pionir ljudske kronobiologije
Iako u početku nije bilo očito u kolikoj će mjeri njegov rad biti značajan, Michel Siffre je bez sumnje otvorio novo područje istraživanja – ljudsku kronobiologiju. Kako je vrijeme prolazilo, otkrio je da ljudsko tijelo ima svoj unutarnji “sat”, neovisno o ritmu Sunca.
“Osjetio sam veliku promjenu u svom osjećaju za vrijeme,” rekao je Siffre. “Moj psihološki osjećaj vremena […] kompresiran je faktorom dva.”
Ova promjena bila je očita ne samo u kratkoročnim psihološkim testovima – gdje je brojanje do 120 trajalo pet minuta – već i u dugoročnom razdoblju.
Promjena prirodnog ritma
Svakako, najvidljivija promjena bila je u njegovom cirkadijalnom ritmu. Oslobođen vremenskih signala satova, rasporeda i Sunca, Michelov je organizam izgubio vezu s 24-satnim ciklusom Zemlje.
Na početku su njegovi dani trajali 24 koje su se postepeno produljivali na 24,5, a deset godina kasnije, u drugom razdoblju bez vremena, proširili su se čak na 48 sati. “Imao sam trideset šest sati neprestanog budnog stanja, nakon čega bi uslijedilo dvanaest sati sna,” objasnio je.
Utjecaj na znanost i vojsku
Siffre se suočavao s kritikama, a nije bila sve bez razloga. Njegov istraživački stil bio je neobičan, a ljudi su ga optuživali da je neodgovoran u potrazi za senzacionalnim rezultatima. No, njegovi rezultati potaknuli su cijelo područje ljudske kronobiologije, što je na kraju donijelo uvid u razne znanstvene aspekte, od izbjegavanja jet laga do razumijevanja kako se neki karcinomi razvijaju.
Njegovi su radovi također privukli pozornost američkih i francuskih vojnih struktura, koje su istraživale kako optimizirati ciklus spavanja za podmornike. “Došao sam u pravo vrijeme,” rekao je Siffre. “Bila je to Hladnoratna era…”
Završna misao
Iako će metode eksperimentiranja koje je Siffre koristio teško biti ponovljene, njegov utjecaj na znanost i dalje odjekuje. “Špilje su mjesto nade,” izjavio je 2008. godine. “Ulazimo u njih kako bismo pronašli minerale i blaga, ali su također jedno od posljednjih mjesta gdje je još uvijek moguće doživjeti avanture i otkriti nove stvari.”
