Izvanredno otkriće NASA-inog svemirskog letjelice New Horizons
Nedavno je NASA-in svemirski istraživač, New Horizons, napravio neočekivano otkriće daleko od Zemlje. Nakon što je proveo više od 200 sati usmjeren na tajanstičnu tamnu točku na nebu u galaktičkim polovima, tim koji radi na New Horizonsu otkrio je da je pozadinsko svjetlo, koje osvjetljava njegov put, mnogo svjetlije nego što se očekivalo. Istraživači još uvijek nemaju objašnjenje za ovo iznenađenje.
Što je New Horizons?
NASA je lansirala New Horizons u siječnju 2006. godine kako bi izbliza proučila popularni patuljasti planet Pluton, a zatim nastaviti na fascinantno istraživanje asteroida Arrokoth. “New Horizons je bio prva letjelica koja je istražila Pluton izbliza, prolazeći pored patuljastog planeta i njegovih mjeseca 2015. godine,” objašnjava NASA. “Nakon devetogodišnjeg putovanja, New Horizons je također prošao pored drugog značajnog znanstvenog cilja, dohvativši Kuiperov pojas i objekt Arrokoth 2019. godine, najudaljeniji objekt ikada istražen izbliza.” S obzirom da je ova misija završena, New Horizons nastavlja s prikupljanjem podataka koristeći svoje učinkovite znanstvene instrumente.
Visoke daljine i nova istraživanja
Trenutno se letjelica nalazi više od 61 astronomske jedinice (AU) od Zemlje, kako bi osigurala mjerenja dalekih galaktičkih polova, što je otprilike dvostruko udaljenije od one tijekom posjete Plutonu. Na tim udaljenostima, tim letjelice shvatio je da može zabilježiti slike kozmičke ultraljubičaste pozadine (CUVB) zračenja, daleko od sjaja Sunčeve svjetlosti, plina i prašine iz unutarnjeg Sunčevog sustava.
Značaj pozadinske radiacije
Istraživanje pozadinske radiacije, poput kozmičke mikrovalne pozadine (CMB), značajno je pomoglo u postavljuvanju okvira za teorije kozmo(logije), koje se protežu od brzine proširenja svemira do evolucije galaksija. “Radiacija u FUV (Far Ultraviolet) opsegu je važna za proučavanje niza astrofizikalnih procesa,” ističe tim u novoj radnji koja još nije prošla recenziju. Među tim procesima nalaze se:
- Formiranje masivnih zvijezda i ionizirani plin u galaktičkom međuzvjezdanom mediju (ISM);
- Grijanje difuznih međuzvjezdanih oblaka plina emisijom iz prašine;
- Kontrola prijelaza atoma u molekule kroz fotodisocijaciju u H2 Lyman i Werner opsezima;
- Stopa formiranja zvijezda u galaksijama tijekom milijardi godina.
Neočekivano svjetlo u tamnom dijelu neba
Tijekom 2023. godine, kada je New Horizons bio oko 57 AU od Sunca, tim je zabilježio 200-satne ekspozicije galaktičkih polova Mliječne staze, daleko od glavnog izvora svjetlosti naše galaksije. Nakon analize podataka i ispravki signala sa svemirske letjelice, otkriveno je nešto iznenađujuće – tamna točka na nebu, korištena za mjerenje pozadinskog ultraljubičastog svjetla, bila je značajno svjetlija nego što je očekivano.
Određeno je da je ta pozadinska svjetlost otprilike dvostruko svjetlija nego što bi se moglo očekivati od poznatih izvora, poput supergigantskih O i B tipa zvijezda. Tim je naveo da “otprilike polovicu viška može objasniti poznati izvori, dok ostala svjetlost ostaje neidentificirana.” Ovo otkriće sugerira da galaksija, ili svemir izvan nje, može imati više izvora visokoenergetskog ultraljubičastog svjetla nego što trenutno znamo.
Zaključak
Dok se pripremamo za još mjerenja ultraljubičaste pozadine uz pomoć NASA-inog UVEX (UltraViolet EXplorer), koji bi trebao biti lansiran 2030. godine, ostaje misterija iza ovog iznenađujućeg otkrića. Možda ćemo tada dobiti dodatne tragove za rješavanje ove nove tajne svemira.
Istraživanje je dostupno na pre-print serveru arXiv.
