Razumijevanje ultra-prerađene hrane: Zdravstveni Trendovi 2020-ih
Ultra-prerađena hrana postala je jedan od najvažnijih zdravstvenih pojmova 2020-ih. Sve više ljudi postaje svjesno onoga što unose u svoje tijelo, a brojni knjige, radovi, podcasti i dokumentarci o ovoj temi privukli su veliku pažnju. Mnogi od nas konzumiraju značajan dio zapadne dijete koji čine upravo ove namirnice, stoga je novo istraživanje ispitivalo učinke eliminacije ultra-prerađene hrane iz prehrane.
Učinci ultra-prerađene hrane na prehranu
Prema najnovijim podacima studije sa Sveučilišta Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health, više od polovice svih kalorija u domovima u SAD-u dolazi iz ultra-prerađene hrane. Ove namirnice obuhvaćaju sve ono što obično možemo zamisliti kada pomislimo na “prerađenu hranu” – hamburgere, hot dogove, čips i torte – ali definicija uključuje i neka iznenađujuća jela. Primjeri uključuju dojene formule i kupovne kruhove, koji se računaju kao ultra-prerađeni zbog brojnih sastojaka i dodataka poput emulgatora.
Razumijevanje prehrambenih navika
Jednostavno je sve što se može označiti kao ultra-prerađeno svrstati u istu kategoriju, no važno je uzeti u obzir i ostale aspekte zdrave prehrane. Na primjer, netko može ujutro jesti žitarice – koje su ultra-prerađene – ali tijekom dana konzumirati povrće i cjelovite žitarice. Da li to znači da im je dijeta “nezdrava?” Ovakve nijanse komplikuju pristup pitanju.
Konsenzus oko ultra-prerađene hrane
Većina ljudi se slaže da je prosječan udio ultra-prerađene hrane u mnogim dijetama i dalje previsok. Naime, nisu sve ultra-prerađene namirnice nužno loše s nutritivnog stajališta. Međutim, Dr. Alison Brown sa Nacionalnog instituta za srce, pluća i krv naglašava: “Postoji veliki preklapanje između ultra-prerađene hrane i hrane bogate zasićenim mastima, dodanim šećerom i natrijem”.
Studija o promjeni prehrambenih navika
Kako bi adresirali ovaj problem, autori nedavne studije testirali su “izvedivost, prihvaćenost i preliminarnu učinkovitost inovativne intervencije koja ima za cilj smanjiti unos ultra-prerađene hrane”. Sudionici, u dobi od 18 do 75 godina, prethodno su izrazili želju za promjenom prehrambenih navika. Svi su izvijestili da konzumiraju najmanje dvije ultra-prerađene namirnice dnevno, a četiri različite u tjednu koji je prethodio studiji. Ukupno, skupina je imala samo 14 sudionika, većinom žena, svi su bili prekomjerne tjelesne težine ili gojazni.
Tijek studije i rezultati
Tijekom osam tjedana, grupa je sudjelovala na tjednim sastancima s osobnim trenerom, gdje su se obrađivale teme kao što su planiranje obroka, žudnje za hranom i svjesnost. Također su imali četiri praktične sesije od 30 minuta o pripremi jela bez ultra-prerađene hrane. Za potporu promjeni, svaki sudionik dobio je 100 dolara za kupnju namirnica, uz poticaj trenera da biraju cjelovite, neprerađene namirnice.
Na kraju studije, sudionici su izvijestili o prosječnom gubitku od 3.5 kilograma (7.7 funta) i smanjenju dnevnog unosa kalorija za oko 612. Jedan od sudionika je izjavio: “[Trener] nam je dao razne ideje za recepte koje smo moj suprug i ja jako voljeli, i otvorilo nam je oči za namirnice koje prije nismo poznavali te načine pripreme hrane.”
Zaključak i budućnost prehrambenih intervencija
Autori naglašavaju da je ovo istraživanje među prvim testovima ovog tipa intervencije i da pokazuje kako je takav program izvediv i koristan za sudionike. No, važno je uzeti u obzir malu veličinu uzorka i priznati da se rezultati ne mogu generalizirati. Osim toga, ostaje otvoreno pitanje dugoročne učinkovitosti ovakvih programa kod ljudi koji nisu ranije zainteresirani za promjenu prehrane.
Kako bi se postigla stvarna promjena u unosu ultra-prerađene hrane, potrebne su šire sistemske promjene, a ne samo individualne intervencije. S obzirom na sve veći porast ultra-prerađene hrane u zapadnoj prehrani, osveštavanje i preispitivanje naše prehrambene prakse biti će dugoročni proces. Ova studija je objavljena u časopisu Obesity Science and Practice.
