Utjecaj stakleničkih plinova na kapacitet niskog Zemljinog orbita
Nedavna studija upozorava na ozbiljan problem: staklenički plinovi smanjuju sigurni kapacitet niskog Zemljinog orbita. Autori istraživanja smatraju da bi bez drastičnih smanjenja emisija, razlike u stanju svemirskog prostora mogle postati izrazite. Ukoliko su njihova proračunavanja točna, ambicije mnogih kompanija da iskoriste prostor iznad naše atmosfere za komunikaciju i proizvodnju našle bi se pod prijetnjom.
Nevidljive posljedice klimatskih promjena
Klimatske promjene donose brojne posljedice, no učinak na svemir iznad definiranih granica atmosfere često se zanemaruje. Mnogi pogrešno smatraju da je taj prostor imunitetan na promjene. Međutim, atmosfera se ne zaustavlja oštro — ona se postepeno stanjiva s visinom, a tragovi plinova prisutni su daleko iznad Karmanove linije koja obično označava početak svemira.
Porast koncentracije stakleničkih plinova rezultira smanjenjem gornje atmosfere. Čini se da to može biti korisno za tvrtke u svemirskoj industriji, smanjujući rizik od iznenadnog pada satelita zbog solarnih oluja. No, vrlo malo čestica u područjima gdje sateliti kruže zapravo je dobro, jer pomažu u uklanjanju svemirskih otpada.
Što uzrokuje širenje svemirskih otpada?
Svaka čestica u atmosferi, bez obzira na to koliko bila razrjeđena, stvara otpor na orbitirajuće objekte. Ovaj otpor uzrokuje opadanje njihovih orbitalnih putanja, što dovodi do toga da su uskoro u kontaktu s nešto gušćom atmosferom, potičući brži pad. Vrijedni sateliti mogu se povremeno ‘podizati’ u više orbite, ali objekti koji više nisu funcionalni ili su oštećeni doživljavaju istu sudbinu.
Zbog smanjenje gušćine atmosfere, svemirski otpaci će ostati u orbiti duže vrijeme, što će /možda smanjiti broj aktivnih letjelica u opasnoj blizini, čime se smanjuje rizik od Kesslerovog sindroma, fenomena koji može izazvati lančane reakcije sudara.
Klimatske promjene i orbitalna kapacitet
William Parker, vodeći autor studije s MIT-a, ističe: “U posljednjih pet godina lansirano je više satelita nego u prethodnih 60 godina.” Dr. Richard Linares također ističe: “U našim lokalnim regijama vrlo smo blizu dosezanja kapacitet vrijednosti danas.” Oni predviđaju da će visoke emisije smanjiti kapacitet najpopularnijih orbita (između 200 i 1000 kilometara) za 50-66% do 2100. godine.
Mogućnosti rješavanja problema
Zemlje koje lansiraju satelite imaju nekoliko načina za rješavanje ovog problema:
- Uzimanje ozbiljnih mjera za smanjenje stakleničkih plinova.
- Uklanjanje svemirskog otpada.
- Povećanje visine satelita u skuplje orbite.
- Ili ignoriranje problema dok ne dođe do katastrofe sa stotinama oštećenih satelita.
Veliki izazov je da viši orbitalni putovi omogućuju satelitima da kruže neograničeno, osim ako ih se ne skine ili se ne dogode nesreće.
Zaključak
“Svi se oslanjamo na atmosferu da očisti našu svemirsku smeće. Ako se atmosfera mijenja, mijenja se i okoliš otpada,” zaključio je Parker. Njihova istraživanja ukazuju na to kako dugoročna perspektiva otpada u orbiti ovisi o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Bez toga, budućnost svemirskih putovanja i operacija može biti ozbiljno ugrožena.
Ova studija objavljena u časopisu *Nature Sustainability* naglašava hitnost odgovora na klimatske promjene, ne samo na Zemlji, već i u svemiru.
